Jakov otkriva da je predao papire za razvod, čime je i službeno napravio korak prema zajedničkoj budućnosti s Katarinom, ma kakva ona bila. Katarina primjećuje da on i dalje nosi prsten koji ih veže, na što on odgovara obećanjem koje nadilazi sve prepreke: "Rekao sam ti da ga nikad neću skinuti."

Svjesna težine situacije, Katarina ga u jednom trenutku moli da nastavi sa svojim životom ako nju osude. U činu nesebične ljubavi, ona mu govori: "Meni bi bila najveća kazna da ti živiš bez djece i bez ljubavi." Želeći mu sreću čak i po cijenu vlastite patnje, pokušava ga osloboditi tereta čekanja.

Ipak, Jakov odbija čak i pomisao na život bez nje. Njegov odgovor sažima svu dubinu njihovih osjećaja i postaje jedno od najsnažnijih ljubavnih obećanja viđenih na ekranu. "Kako? Ja nemam života bez tebe", kaže joj slomljenim glasom i dodaje rečenicu koja definira njihovu sudbinu: "Ako je to tvoja sudbina, onda će biti i moja."

Tim riječima Jakov ne samo da potvrđuje svoju bezuvjetnu ljubav, već i prihvaća njezinu sudbinu kao svoju, spreman dijeliti s njom i najteže zatvorske dane.

Njihov susret iza rešetaka nije samo priča o dvoje zaljubljenih, već i snažan podsjetnik da ljubav može cvjetati i u najmračnijim okolnostima. Dok pravda u Vrelu ostaje nedostižna, a neprijatelji slave pobjedu, ljubav Jakova i Katarine postaje jedino svjetlo koje im nitko ne može oduzeti, dokazujući da je jača od svake presude i svake nepravde.