Uskrs, kao jedan od najvažnijih kršćanskih blagdana, oduvijek je imao posebno mjesto u životima ljudi, no način njegova obilježavanja mijenjao se kroz vrijeme. U 60-im godinama prošlog stoljeća slavlje Uskrsa bilo je prožeto skromnošću, obiteljskom toplinom i duboko ukorijenjenim običajima koji su se prenosili s generacije na generaciju. U vremenu obilježenom drugačijim društvenim okolnostima, ljudi su Uskrs doživljavali ne samo kao vjerski blagdan, već i kao priliku za okupljanje obitelji, njegovanje tradicije i izražavanje nade i zajedništva. Odlučili smo provjeriti kako se slavio Uskrs u doba u koje je smještena serije 'Divlje pčele'. Radnja u izmišljenom mjestu Vrilo u Dalmatinskoj zagori odvija se 60-ih godina prošlog stoljeća, odnosno 1957. godine. 

Kontaktirali smo dvije dalmatinske bake, koje su u to vrijeme živjele na tom području te su se za RTL.hr prisjetile običaja koje njeguju i dan danas. 

U selu Kučiće, u cetinjskom kraju, među kršem i uz rijeku, Uskrs se živio kroz običaje koji su bili dio svakodnevice. Tako ga se danas prisjeća Anđelka Kaštelan (71), vraćajući se u djetinjstvo i život na selu.

 "Radili smo trojice od voska", govori. Od pčelinjeg voska izrađivale su se tri svijeće koje bi se potom isplele u pletenicu. "To bi se lijepo splelo i stavilo u pšenicu, i to je stajalo na stolu za Uskrs. To je bilo baš posebno, pazilo se da bude kako treba."

Na uskrsnom stolu znalo se što ide. "Jela se janjetina iz komina, to je bilo obavezno, bez toga nema Uskrsa", kaže. "A sirnica, odnosno pogača, to se isto radilo doma. Sve se pripremalo unaprijed."

Veliki petak donosio je posebnu tišinu. "Zvona bi utihnula, to se točno znalo kad", prisjeća se. U crkvi se tada umjesto zvona koriste drvene čegrtaljke. "S njima smo zvonili', to su bile drvene, čulo se kroz selo." Taj običaj, kaže, zadržao se i danas u nekim dalmatinskim crkvama.  Jaja su se bojala na jednostavan način. "U kapuli, u crvenom luku, to bi dalo tu lijepu boju", govori. "Stavio bi se list peršina ili selena na jaje, onda bi se to umotalo u najlonsku čarapu i kuhalo. Kad se skine, ostane listić na jajetu."

Prisjeća se i atmosfere tih dana. "Sve je bilo mirnije, držalo se do toga. Znalo se kad se radi, kad se ide u crkvu, kad se jede zajedno."

"Takvi su bili naši Uskrsi", zaključuje. Možda skromniji nego danas, ali puni smisla, reda i onog što se ne može kupiti.

Svoje iskustvo ispričala nam je i Bogdanka Furek (76), rođena u Drnišu, koja se s osmijehom na licu prisjeća ovog blagdana. 

"Radile su se uskršnje pogače, odnosno pince, a tada nije bilo margarina već se koristila mast. Dizale bi se dva dana u toploj kući pored  štednjaka koji se nije gasio. Bio je običaj da su to radile starije žene, koje su bile vrlo iskusne. Kad bi se pogače podignule, nosile su po desetine komada na dasci. Sjećam se da bi tu dasku stavile na glavu do obližnje pekare gdje ih je onda preuzeo pekar. Premazao bi ih s jajima, stavio u krušnu peć i pince su bile gotove", priča. 

No, njoj kao djevojčici, najposebniji je bio taj miris. 

"Kad je mama donijela te pogače, čitava je kuća mirišala po njima. Bile su pune mirisa - od naranča, limuna, ruma. Te pogače mi neće izaći iz glave dokle god živim. Ja bih uvijek pohrlila u sobu dan prije Uskrsa kako bi pojela pokoji komadić. No, majka me uvijek primijetila. 'Ne smiješ dušo, to se jede na Uskrs', govorila bi. Nije mi preostalo ništa drugo nego da ih mirišem do drugog jutra", nastavlja. 

Zanimljivo je bilo to da su se njima kao dječici od istog dizanog tijesta radile takozvane pletenice. 

"Mladoj djeci su se posebno splele pletenice od tog tijesta i onda se na vrh stavilo jaje koje se peklo s pletenicom. To su nam bili pokloni za Uskrs", naglašava. Domaća šunka, kaže, tada nije bila djelom običaja i nije se nosila na blagoslov na Uskrs. U košarici su bile pince, jaja i luk.

"Jaja su se kuhala u ljusci od crvenog luka. To i danas tako radim. Običaji su običaji. Nakon posvete smo se s tim jajima tucali, gledalo se čije je bilo jače, izdržljivije...", kaže i zaključuje:

"Pripreme su bile lijepe, sve je teklo vrlo glatko i mirno".