U tišini zatvorske ćelije, dok vanjski svijet spava, Katarina Runje proživljava vlastito pogubljenje. Intenzivna i zastrašujuće stvarna noćna mora vodi je pred streljački vod. U snu, hladni zid iza njenih leđa jedini je oslonac dok se suočava s cijevima pušaka uperenim ravno u nju. Nema bijega, nema milosti, samo mukla tišina prije pucnja koji će okončati sve. Svaki detalj sna - od strogih lica vojnika do odjeka naredbe za paljbu - toliko je stvaran da se budi u hladnom znoju, boreći se za dah.
Hladni znoj i odjeci pucnjeva
Ova mučna vizija nije tek plod mašte, već izravna posljedica događaja u sudnici koji su potresli cijelu zajednicu. Njen san odraz je stvarnog straha od kazne koja bi je mogla zadesiti, straha koji joj se uvukao pod kožu i ne pušta je ni u snu.
"Prijedlog kazne je smrt strijeljanjem"
Noćna mora Katarine Runje hranjena je ledenom završnom riječi tužitelja. Njegov zahtjev za najstrožom mogućom kaznom odjeknuo je sudnicom i urezao se u pamćenje svih prisutnih, a najviše u svijest same optužene. "Prijedlog kazne je smrt strijeljanjem", rečenica je koja je zapečatila atmosferu straha i neizvjesnosti. Iako se Katarina brani tvrdnjom da je djelovala u samoobrani, spašavajući goli život od nasilnog supruga, tužiteljstvo je ustrajno u namjeri da je prikaže kao hladnokrvnu zločinku koja zaslužuje smrt.
Dok njen odvjetnik ističe nedostatak dokaza i činjenicu da se sama predala, tužiteljev prijedlog postao je kamen koji prijeti potopiti svaku nadu u blažu kaznu. Upravo taj prijedlog postao je sjeme iz kojeg je izrasla njena najgora noćna mora.
Granica između sna i jave sve je tanja dok Katarina Runje iščekuje konačnu odluku suda. Njena noćna mora slika je straha koji osjeća ne samo ona, već i svi oni čije su sudbine isprepletene s njenom. Hoće li se njen najgori san obistiniti ili pravda, kakva god ona bila, ipak donijeti drugačiji ishod, pitanje je na koje cijelo mjesto čeka odgovor.
