Susret na ulici
Ivica nije mogao sakriti šok kada je vidio Antu kako bezbrižno hoda mjestom, usprkos svim dosadašnjim problemima sa zakonom. "Ne bi smio samo tako šetati mjestom", komentirao je vidno potreseni Ivica, ne vjerujući svojim očima.
U tom trenutku intervenirali su Jerko i Anđelko, pokušavajući ga upozoriti na ograničenja. "Morate se kretati baš preko trga? Razgovarate s milicijom, jeste li svjesni toga?", strogo ga je upozorio Anđelko. No, Ante je imao spreman odgovor, pravdajući se pismenom potvrdom liječnika i dopuštenjem tužitelja.
Antina opravdanja
Ante nije pokazao nimalo kajanja zbog svog ponašanja pred okupljenima. "Javio sam Barešiću, imam njegov amen. A osim toga, imam pismenu od liječnika da se moram kretati", branio se Ante, ne obazirući se na zgražanje mještana.
Također je dodao kako je samo vodio unuka u školu i da u tome ne vidi nikakav problem. "Nisam išao opljačkati banku", odbrusio je Jerku, jasno dajući do znanja da se ne planira povući niti skrivati u kući.
Krstina podrška
Vidjevši koliko je cijela situacija potresla Ivicu, Krsto je odmah priskočio u pomoć. Kao pravi prijatelj, pokušao ga je smiriti i skrenuti mu misli s nepravde koja se odvija pred njihovim očima.
"Ajde, nemoj misliti o tome, ima tko će misliti o tome, a to je država", brižno ga je tješio Krsto. Uzeo je stvari u svoje ruke i dodao riječi ohrabrenja: "Ajde, bit će sve dobro. Popij malo soka, molim te." Na kraju mu je jasno dao do znanja da nije sam, poručivši mu: "I ako treba što, znaš ti sam. Ajde prijatelju, dobro je."
