Dolazak Ksenije, majke Teodore Vukas, žene mladog učitelja Jakova, u malo mjesto Vrilo, umjesto da donese utjehu slomljenoj kćeri, pretvorio se u uragan optužbi, javnih sramoćenja i okrutnih presuda.
Hladan tuš za kćer, javna lekcija za ljubavnicu
Čini se da Ksenija nije gubila vrijeme. Odmah po dolasku, suočila se s kćerinim suprugom, optužujući ga da je Teodoru uništio i "pretvorio u ludnicu". Ipak, njegov odgovor otkrio je drugu stranu priče - Teodora je od njega tražila premještaj iz Zagreba samo kako bi pobjegla od vlastite majke, što Ksenijinu ulogu brižne majke stavlja pod veliki upitnik.
Nedugo zatim, Ksenija je svoj gnjev usmjerila prema Katarini Runje, ženi s kojom je Teodorin muž imao aferu. Susret se odigrao u lokalnoj kavani, gdje se Ksenija, predstavivši se kao "majka, učiteljica, sve žene Teodore Vukas", obrušila na Katarinu. Pozivajući se na Božje zapovijedi, optužila ju je da je prekršila najmanje dvije. "Vi kažete da ste vjernica, a ogriješili ste dušu", poručila joj je hladno, ostavljajući Katarinu bez riječi, a prisutne u šoku. Dok je Katarina, prema Ksenijinim riječima, ponosno šetala mjestom, njezina kći je kod kuće "samo cmizdrila".
Konačna presuda: "Više ne možeš živjeti pod našim krovom"
Vrhunac okrutnosti dogodio se u konačnom obračunu s vlastitom kćeri. Umjesto razumijevanja za Teodorin očaj i priznanje preljuba kojim je pokušala povrijediti muža, Ksenija je iskazala samo gađenje i prijezir. "Nije ni čudo što te ostavio. Kad je čovjeku do nečeg stalo, onda se bori za to. Vraga si se ti borila", siktala je na svoju kćer koja se gušila u suzama.
Smatrajući da je Teodora osramotila ne samo sebe, već i cijelu obitelj, Ksenija joj je zadala posljednji, najbolniji udarac. Najavila je svoj povratak u Zagreb i izrekla presudu koja je odjeknula bolnije od bilo koje optužbe. "Tvome će ocu srce puknuti od boli. Ti više ne možeš živjeti pod našim krovom", poručila je, ostavljajući Teodoru potpuno samu, slomljenu i odbačenu od osobe od koje je očekivala bezuvjetnu ljubav.
