Josip Vukas, dobrodušni mladić iz Vrila, tragično je završio svoj put. Josip, ili Joso kako su ga od milja zvali, bio je, kako ga opisuju, "dijete koje nikada nije odraslo". S blagim mentalnim poteškoćama, svijet je promatrao drugačijim očima, no njegov unutarnji kompas za dobro i zlo bio je nepogrešiv. Pamtio je uvrede, ali kada je volio, volio je bezuvjetno i potpuno. Ta ga je ljubav neraskidivo vezala za sestre Runje – Katarinu, u kojoj je vidio majčinsku figuru, i najmlađu Zoru, u koju se tiho i nevino zaljubio.

Njegov san bio je zaraditi dovoljno novca da sagradi kuću za sebe i Zoru. "Pitat ću ja tebe opet, pa ćeš mi onda reći kakvu hoćeš kuću da ti izgradim", rekao joj je, ne sluteći da se njegovi snovi nikada neće ostvariti. 

Selo ga je istovremeno prihvaćalo i sažalijevalo, no često je bio i meta poruge i nasilja, posebice od strane svojih rođaka, među kojima se isticao pokojni Petar. Upravo je prsten koji je Joso skinuo s Petrove ruke nakon ubojstva bio tihi simbol njegove male, gorke pobjede nad zlostavljačem.

Odanost i vjernost, njegove najveće vrline, na kraju su ga stajale života. Kao jedini svjedok Petrovog ubojstva, Joso se našao u središtu opasne igre. U strahu za sigurnost sestara Runje, koje su bile upletene u događaj, donio je sudbonosnu odluku. Pritisnut od strane moćnog Ante Vukasa, Petrovog oca koji je tražio osvetu, Joso je preuzeo krivnju na sebe.

U mračnoj štali, suočen s prijetnjama, njegov je vapaj bio uzaludan. "Ne znam tko ga je ubio", ponavljao je, sve dok ga nisu slomili. U trenutku očaja, kako bi zaštitio Zoru i njezine sestre, izgovorio je laž koja ga je zapečatila: "Jesam, ja sam ga ubio i neka mu je to je i zaslužio. I neka gori u paklu." Tim je riječima potpisao vlastitu smrtnu presudu. Ante Vukas i njegovi ljudi nisu imali milosti. Učinili su da Josina smrt izgleda kao samoubojstvo, zauvijek ušutkavši nevinu dušu koja je znala previše.

Iza kompleksnog i emotivnog lika Josipa Vukasa stoji talentirani 24-godišnji Osječanin Matko Jukić, jedan od najmlađih i najistaknutijih glumaca svoje generacije. Diplomant zagrebačke Akademije dramske umjetnosti, Jukić je s nevjerojatnom zrelošću i osjećajem udahnuo život liku koji je istovremeno bio izazovan i nagrađujuć.

"Josip je jako kompleksan, biće koje je čisto, ne poznaje zlo i ima veliko srce. To što ne poznaje zlo mi je jako blisko jer i sam smatram da je svijet prekrasno mjesto i da svi ljudi imaju potencijal biti dobri i plemeniti", otkriva Matko.

Priprema za ulogu bila je temeljita. Kako bi izbjegao karikaturu i stvorio živog čovjeka, Jukić je proučavao knjige i filmove o ljudima sa sličnim poteškoćama, gradeći lik iznutra. "Bilo je izazovno ući u njegove cipele, no vodio sam se unutarnjom logikom - što je za njega ljubav, kako proživljava udarce... Iz tih temelja sam gradio lik. Htio sam pokazati njegove vrline, široko srce i neiskvarenu dušu", objašnjava mladi glumac.

Rad na seriji 'Divlje pčele' za njega je, kaže, ostvarenje sna i prilika za učenje od iskusnijih kolega. "Uživam u svakom trenutku snimanja, imam čast dijeliti kadar s ljudima koje sam gledao od malih nogu, učiti od njih i upijati najviše što mogu. Upravo je to ono što ovaj posao čini stimulativnim i zanimljivim", zaključuje Jukić.

Iako je priča o Josi Vukasu u Vrilu tragično završena, maestralna izvedba Matka Jukića ostat će upamćena kao jedan od najsvjetlijih trenutaka serije. Njegov odlazak nije samo preokret, već i podsjetnik na to kako i u najokrutnijem svijetu čisto srce može ostaviti neizbrisiv trag. Za Josu je put završio, no za glumca koji ga je tako uvjerljivo oživio, on je tek započeo.

Divlje pčele gledajte od ponedjeljka do petka od 20:15 na RTL-u ili prije svih na platformi Voyo.