U seriji 'Divlje pčele' likovi često djeluju kao potpune suprotnosti, no upravo u tim razlikama ponekad se kriju najsličnije sudbine. Takav je slučaj sa Zorom Runje i Terezom Vukas - dvjema mladim djevojkama koje na prvi pogled nemaju gotovo ništa zajedničko, ali ih povezuje ista, tiha potreba koja sve jasnije izbija na površinu.

Zora je lik koji od početka nosi nemir. I kad šuti, i kad se smije, jasno je da se u njoj nešto stalno bori. Ona ne želi nužno moć, status ni sigurnost, želi prostor. Želi mogućnost izbora.

Njezini postupci posljednjih epizoda sve češće odaju impulsivnost, ali i hrabrost. Susreti, pogledi, nagle odluke, sve upućuje na to da Zora više ne želi čekati da joj život "krene sam od sebe". Njezina želja nije usmjerena na jednu osobu, već na ideju slobode i da ne ostane ondje gdje se osjeća sputano i nevidljivo.

Za razliku od Zore, Tereza je odrasla u svijetu očekivanja, reda i jasno postavljenih pravila. Ona zna kako bi "trebalo" živjeti i što se od nje očekuje. Ima zaručnika, plan, budućnost koja izgleda stabilno i društveno prihvatljivo.

No upravo u toj naizgled savršenoj slici krije se njezina unutarnja borba. Tereza sve češće djeluje odsutno, rastrgano, kao netko tko igra ulogu koja mu je dodijeljena, ali je više ne osjeća kao svoju. Dok izvana djeluje smireno i poslušno, iznutra se lomi između dužnosti i osjećaja koje ne može ignorirati.

Zora želi pobjeći, a Tereza želi ostati, ali drugačije. I upravo tu leži njihova sličnost, obje traže pravo da same odluče o sebi. Da ne budu samo najmlađe kćeri ili zaručnice, nego žene koje biraju, čak i kad je taj izbor težak.

Zora to čini naglo i otvoreno. Tereza tiho, potisnuto, ali jednako snažno. U svijetu 'Divljih pčela', gdje tradicija i obitelj često imaju posljednju riječ, i Zora i Tereza nalaze se na rubu odluke koja će ih definirati. Hoće li slijediti ono što im je namijenjeno ili ono što osjećaju? Razlika je samo u načinu, želja je ista. A upravo takve paralele često najavljuju velike preokrete.