Vijest da se Katarina nalazi u policijskoj postaji, gdje je na sebe preuzela krivnju za Petrovu smrt, odjeknula je poput bombe. Toma Domazet, koji je od početka uključen u razrješavanje zamršenih obiteljskih tajni, odmah je shvatio da se iza svega krije nešto puno dublje. "Molim te, zašto bi ona to napravila?", pitao se, svjestan nelogičnosti situacije. "Ako je istraga gotova i ako postoji priznanje drugog čovjeka, ovo nema smisla."
Njegove sumnje ukazuju na to da je Katarina bila prisiljena na ovaj očajnički čin. Odmah je potražio Jakova Vukasa, shvaćajući da je zajedničko djelovanje jedini način da se istina razotkrije na vrijeme.
Utrka s vremenom
Situacija je postala kritična kada se pročulo da Katarinu vode pred istražnog suca, što bi moglo zacementirati njezinu sudbinu. Svjestan da im vrijeme istječe, Toma je inzistirao na hitnoj akciji. "Moramo do nje. Moramo je nagovoriti da sve povuče, i to odmah", odlučno je rekao Jakovu, jasno dajući do znanja da odustajanje nije opcija.
Njihov plan je jednostavan, ali iznimno rizičan - suočiti se s Katarinom i uvjeriti je da odustane od lažnog priznanja prije nego što bude prekasno. Svaka minuta je dragocjena, a neuspjeh bi značio da Katarina odlazi u zatvor, dok pravi krivci ostaju na slobodi.
Krhko povjerenje u sjeni prošlosti
U napetom razgovoru, Toma je provjerio Jakovljevu odanost, pitajući ga je li ikome otkrio tajnu koju su dijelili. "Jesi li ti nekome rekao ono što sam ja tebi rekao?", upitao je, na što je Jakov odgovorio odlučnim "Naravno da nisam." Taj trenutak zapečatio je njihov dogovor i pokrenuo zajedničku misiju.
Obojica su uvjereni da je netko iskoristio Katarininu ranjivost i natjerao je da prizna. Iako dolaze iz različitih svjetova i vođeni su vlastitim motivima, sudbina žene koju obojica žele zaštititi ujedinila ih je protiv nevidljivog neprijatelja.
