"Mama, zadnji put molim, dopusti mi da idem s tobom", zavapila je Teodora, suočena s odlaskom majke i neizvjesnom budućnošću. Nakon što se našla bez krova nad glavom i bez novca, jedina nada bila joj je povratak u Zagreb s majkom. No, umjesto utjehe i podrške, dočekale su je riječi koje lede krv u žilama.
Vapaj kćeri slomio se o zid srama
Ksenija nije pokazala ni trunke suosjećanja. Hladno je podsjetila kćer na njezine samostalne odluke, optuživši je za sramotu koju je nanijela obitelji. "Je li tebi jasno da se u Zagreb vratiti ne možeš? Tvoj otac i ja ne možemo dopustiti tu sramotu. Sve si napravila kako si htjela, e pa lijepo sad nastavi sama", odbrusila je Ksenija, ostavljajući Teodoru u potpunom šoku i očaju.
'Kakva osoba moraš biti?'
Karmela, koja je svjedočila cijeloj sceni, nije mogla sakriti zgražanje nad Ksenijinim postupkom. Nakon što je Ksenija konačno otišla, ne osvrnuvši se za uplakanom kćeri, Karmela je tiho, ali s golemom nevjericom, izgovorila ono što su svi mislili.
"Pa kakva osoba moraš biti da se tako ponašaš prema svom djetetu?", upitala je, pokušavajući utješiti Ivicu i Teodoru. Njezina reakcija sažela je svu okrutnost prizora - majka koja se u strahu od osude okoline odriče djeteta kojemu je najpotrebnija.
Ksenijin odlazak nije samo zatvorio jedna vrata, već je i duboko potresao temelje obiteljskih odnosa, ostavljajući Teodoru da se sama nosi s posljedicama. Dok se Vrelo i dalje bori s vlastitim demonima, ovaj čin majčinskog napuštanja ostat će zapamćen kao bolan ožiljak i mračno upozorenje o tome koliko daleko ljudska hladnoća može ići. Teodora je, iako slomljena, barem dobila potvrdu da u svojoj nevolji ima
