Vijest o promjeni u jednoj od ključnih uloga serije 'Divlje pčele' izazvala je velik interes gledatelja. Nakon odlaska Antonija Agostinija, lik Marka Vukasa preuzima zagrebački glumac kaštelanskih korijena Marin Klišmanić, koji se publici sada prvi put predstavlja u ekskluzivnom intervjuu za RTL.hr.
U razgovoru otvoreno govori o izazovima preuzimanja već izgrađenog lika, Markovoj skrivenoj ranjivosti, radu pred kamerama i suradnji s kolegama koje dobro poznaje, pa čak i onima kojima je nekoć bio mentor.
Kako ste doživjeli poziv da preuzmete ulogu Marka Vukasa? Je li vam bilo izazovno ući u već formiran lik i očekivanja publike?
Nikad nije lako ući u cipele lika kojeg je već netko izgradio. Antonio je napravio ogroman posao u oblikovanju Markova karaktera i utabao put kojim sada trebam krenuti. Najveći je izazov pronaći svog Marka, a pritom ne narušiti ono što je već postavljeno. Gledam Tonijeve scene, vraćam ih i analiziram, pokušavajući pronaći prostor za vlastitu igru. Vrlo je to zahtjevan zadatak, ali upravo takve izazove najviše volim.
Rekli ste da vas posebno zanima njegova unutarnja ranjivost. Gdje je vi najviše vidite?
Markova ranjivost proizlazi iz više smjerova, ali možda je najizraženija u obiteljskom kontekstu. On je sin koji nikada nije dobio dovoljno pažnje poput svoje druge dvojice braće. Ostao je nekako "između" i s trajnim osjećajem manjka ljubavi. Upravo se zbog toga s vremenom pretvorio u naizgled grubu "seljačinu" i teškog čovjeka. Ipak, u sebi nosi duboku tragičnost koja tek treba isplivati na površinu. Smatram da je Marko izrazito neshvaćen lik.
Što vas je na setu najviše iznenadilo u odnosu na kazališni rad?
U kazalištu je koncentraciju na unutarnji svijet lika lakše kontrolirati jer nema kamera i postoji više prostora. Glumac može sam birati hoće li tu koncentraciju zadržati ili raspršiti. Na setu je situacija bitno drukčija kadar je malen, kamera je stalno prisutna i bilježi svaku nijansu lica, a manevarski prostor je ograničen. Potrebna je znatno veća razina koncentracije, zbog čega je odlično poznavanje teksta od presudne važnosti. Ako vam pažnja odlazi na tekst, a istovremeno se morate baviti kamerom, jako je teško ostati u potpunosti prisutan u trenutku što je za glumca iznimno važno.
Kako se pripremate za teže emocionalne situacije pred kamerama?
Mislim da je ključno pronaći unutarnji mir, ponajprije u umu. Važno mi je negdje se povući, posvetiti se svom unutarnjem svijetu i disanju. Tada um sam pokreće mehanizme potrebne za scenu i stvari se vrlo brzo počnu događati same od sebe. Emociju ne treba forsirati treba joj samo omogućiti prostor da dođe.
Kako izgleda suradnja s kolegama koje već poznajete iz kazališta, pogotovo s obzirom na to da ste nekima bili mentor na Akademiji dramskih umjetnosti?
Iznimno mi je drago što imam priliku surađivati s bivšim studentima na čijoj sam klasi bio asistent. Divno je gledati kako rastu, sazrijevaju i s koliko samopouzdanja danas pristupaju poslu. Od njih nisam očekivao ništa manje.
Što biste voljeli da gledatelji prepoznaju i osjete u vašoj interpretaciji Marka Vukasa u nastavku serije 'Divlje pčele'?
Definitivno bih volio da gledatelji prepoznaju Markovu ranjivu stranu. Želio bih mu udahnuti osjećaj izgubljenosti i nesnalaženja u odnosima s ljudima koji ga okružuju, kako bi se jasnije vidjela njegova unutarnja borba.
'Divlje pčele' gledajte od ponedjeljka do petka od 20:15 na RTL-u ili prije svih na platformi Voyo.
