Završetak snimanja dugotrajnih projekata za glumce je uvijek emotivan trenutak. Ipak, ovog puta osjećaji su bili drugačiji. "Dobar je osjećaj zato što znam da idemo u drugu sezonu. Onda nam nije tako tužno kako zna biti kad padne stvarno zadnja klapa, onda se osjećaš nekako baš jadno i tužno", iskreno je priznala Sanja Vejnović.
Povezanost jača od obiteljske
Glumica je posebno naglasila duboku povezanost koja se razvila među članovima ekipe tijekom proteklih mjeseci. Intenzivan tempo rada, svakodnevno druženje i zajedničko proživljavanje uspona i padova na setu stvorili su veze koje nadilaze puku profesionalnu suradnju. "Mi većinu ovih godinu dana provodimo ovdje zajedno, više nego sa svojim familijama. Jako smo se povezali i bilo bi nam baš tužno da se više ne vidimo", istaknula je Vejnović, sažimajući osjećaje cijele ekipe.
Na pitanje što je ono najljepše što će ponijeti sa sobom iz prve sezone, glumica bez trenutka razmišljanja ističe temelj svega - priliku koja joj je pružena. "Pa prvo da sam uopće dobila ovu ulogu", skromno započinje Sanja, naglašavajući duboku zahvalnost koju osjeća. "Na tome sam jako zahvalna, na ulozi Mirjane i na ovoj divnoj seriji."
Potraga za Mirjanom: Kako razumjeti negativca?
Uloga Mirjane od samog je početka za glumicu Sanju predstavljala velik izazov. Opisuje je kao putovanje koje je u nekim trenucima bilo iznimno zahtjevno, ponajviše zbog prirode samog lika. "Lik mi je dosta slojevit, kompleksan i negativan", istaknula je, objašnjavajući kako je upravo u toj složenosti ležala najveća prepreka, ali i najveći glumački mamac.
Bilo je ključno pronaći pravu mjeru i način kako izgraditi takvu osobu na ekranu, a da ona ne postane karikatura. Najveći dio procesa sastojao se od pokušaja da razumije motive koji pokreću Mirjanu, a koji su, kako kaže, "potpuno različiti" od njezinih vlastitih. To je zahtijevalo dubinsku analizu i pronalaženje unutarnje logike u postupcima koji su joj privatno potpuno strani.
Ključ je u empatiji, čak i kad se ne slažeš
Kako bi lik Mirjane oživjela na autentičan i uvjerljiv način, Sanja je morala pronaći put do njezinog svijeta, ma koliko on bio mračan. Otkrila je da je jedini način za to bio razvijanje duboke empatije prema liku koji tumači. "Moraš imati razvijenu empatiju prema svom liku da bi ga mogao raditi istinski dobro", naglasila je glumica.
Taj proces nije bio nimalo lak. "Njeni nekakvi pokretači u životu nisu one kvalitete koje mene pokreću", priznala je, dodajući kako je upravo taj raskorak između vlastitih vrijednosti i motiva lika bio najveći izazov. Pronaći balans između privatnog stava i glumačkog zadatka bilo je, kako kaže, "dosta zanimljivo". Upravo ta sposobnost da se suosjeća s likom, čak i kada se ne odobravaju njegovi postupci, temelj je na kojem je izgradila snažnu i pamtljivu ulogu.
Dodatni izazov: Splitski naglasak usred Zagreba
Osim psihološke borbe s kompleksnim likom, postojao je i jedan vrlo konkretan, tehnički izazov. Kao rođena Zagrepčanka, Sanja je za potrebe serije morala savladati splitski dijalekt. "Jezik je isto tako bio izazov, jer ja sam Zagrepčanka, pa govorim splitski", rekla je uz osmijeh.
