Potpuno shrvana, Zora traži utjehu u Katarininom zagrljaju, a iz nje provaljuju mjeseci potiskivane boli. Povratak iz posjeta sestri Cviti i novorođenčetu na nju je djelovao razarajuće. "Da sam ostala tamo još uru vrimena, mislim da bih poludila", jedva je uspjela izustiti, otkrivajući dubinu svog očaja. Prizor sretne obitelji, u čijem je središtu njezin vlastiti sin, postao je prizor mučenja koji Zora više ne može podnijeti. Svaki osmijeh i svaki dodir upućen dječaku za nju su poput noža u srce.
"Kako ću ovo preživjeti?": vapaj slomljene majke
U trenutku potpune nemoći, Zora bolno jeca Katarini, postavljajući pitanje koje odražava sav njezin strah i beznađe: "Ma kako ću ja ovo gledati? Kako ću preživjeti ovo?" Njezine riječi nisu samo izraz trenutne tuge, već krik majke koja se boji da neće imati snage nastaviti živjeti u laži koju je sama stvorila. Vidjeti svoga sina u rukama druge žene, makar to bila i njezina sestra, nadilazi sve što je mislila da može podnijeti. Njezina fasada hrabrosti raspala se u tisuću komadića, ostavljajući samo sirovu, ogoljenu bol.
Hladan tuš stvarnosti: "Petar je sin Cvite i Nikole"
Iako pruža Zori rame za plakanje, Katarina je ujedno i glas razuma, okrutnog podsjetnika na dogovor koji se ne smije prekršiti. Ona shvaća da je Zora na korak do toga da sve prizna i odlučno je pokušava vratiti u surovu stvarnost. Podsjeća je na propuštenu priliku i na put bez povratka na kojem se sada nalaze. "Čak i kad si rodila, rekla sam da uzmeš dijete i da živiš. Ali sad je kasno", govori joj Katarina, ne nudeći lažnu nadu. Njezine riječi kulminiraju ledenom, neopozivom naredbom koja mora postati Zorina istina: "Petar je sin Cvita i Nikole. Jesi me razumjela?" Ta rečenica odzvanja kao presuda, zacementiravši sudbinu i Zore i malenog Petra.
Zora je tako ostala sama sa svojom boli, zarobljena u mreži obmane koja je trebala zaštititi nju i dijete, a sada prijeti uništenjem njezina duha. Pred njom je život u kojem će svog sina moći zvati samo nećakom, promatrajući ga izdaleka kako odrasta u tuđem zagrljaju. Pitanje koje ostaje visjeti u zraku jest koliko dugo jedno majčino srce može izdržati takav teret prije nego što se konačno slomi pod težinom najteže tajne.
