Nakon iznenadne smrti oca, glave obitelji, tri kćeri - Katarina, Cvita i Zora - ostale su same, suočene ne samo s dubokom tugom već i s pritiscima okoline koja sumnja u budućnost kuće bez muške ruke. Među ožalošćenima, neki su imali i druge namjere. Dok im je barba Ranko, očev dobar prijatelj, slao poruku da im je poslao "nekih sitnica da se nađe za prvo vrijeme", drugi nije gubio vrijeme. Ante Vukas, poznat po tome da nanjuši priliku, prišao im je bez okolišanja.
"Znam da je teško, ali sad valja misliti glavom," rekao je sestrama. "Ja sam vašu zemlju spreman kupiti," izgovorio je.
Najstarija sestra, Katarina, nije se dala smesti. Njezin odgovor bio je oštar i odlučan, odjekujući kao zavjet nad svježim grobom. "Još mu nisu ni lijes pokrili, a ti već o prodaji," odbrusila je. "Ćaća ti je nije prodavao dok je bio živ, a bogami, neću ni ja. Ja tebi ništa ne vjerujem."
Snagu pronalaze u posljednjim očevim riječima, koje su im postale vodilja i zakletva. "Sokolice. To su mu bile zadnje riječi. Od sad pa nadalje, takve moramo biti," odlučno je rekla Katarina, preuzimajući ulogu glave obitelji. Njezin pogled već je bio uperen u budućnost, u polja koja čekaju. "Žito je dobro niklo. Nema više bile kape na Kamešnici, sigurni smo od mraza do žetve. Bit će sigurno deset tona."
Sestre Runje snagu pronalaze u posljednjim očevim riječima, koje su im postale vodilja i zakletva. "Sokolice. To su mu bile zadnje riječi. Od sad pa nadalje, takve moramo biti," odlučno je rekla Katarina, preuzimajući ulogu glave obitelji. Njezin pogled već je bio uperen u budućnost, u polja koja čekaju. "Žito je dobro niklo. Nema više bile kape na Kamešnici, sigurni smo od mraza do žetve. Bit će sigurno deset tona."
Svjesne da ih čeka teška bitka, sestre odmah počinju planirati kako dalje. Na pitanje kako će sama obrađivati zemlju bez oca, Katarina odgovara jednostavno i nepokolebljivo: "Radila sam dosad u polju, tako ću i odsad."
No, polje nije jedini izvor nade. Svaka od sestara mora pridonijeti. Pogledi se okreću prema Cviti i njezinoj šivaćoj mašini. "Ti svaku večer za mašinom razvlačiš one svoje krpice. Jel' se može zaraditi koji dinar od toga?" pita je Katarina. Iako Cvita skromno odgovara da još uči i nema krojeva, odlučnost u njezinim očima govori da neće odustati.
Najmlađa, Zora, sa svojih skoro sedamnaest godina, također želi pomoći. Iako misli da "ništa ne zna", sestre je podsjećaju na njezinu vrijednost, kuća je zahvaljujući njoj uvijek besprijekorno čista, a njezina spretnost u kućanskim poslovima mogla bi postati izvor zarade. Čak se rađa i ideja da bi mogla raditi kod barbe Ranka, kao dokaz da su sestre spremne na sve kako bi opstale.
Dok se sumrak spušta nad Vrilom, tri sestre stoje zajedno, ujedinjene u boli, ali i u prkosu. Pred njima nije samo žalovanje, već i borba protiv predrasuda, siromaštva i onih koji u njihovoj tragediji vide priliku. One su očeve "sokolice" i, kako se čini, spremne su letjeti više i jače no ikad prije. Njihova zemlja nije na prodaju, a njihova budućnost je u njihovim rukama.
Divlje pčele gledajte od ponedjeljka do petka od 20:15 na RTL-u.
