Prisjećanje na Josipovu umjetničku nadarenost otvorilo je vrata u tajni svijet njegovih skrovišta, otkrivajući misterioznu špilju ispunjenu zaboravljenim predmetima i uspomenama u seriji 'Divlje pčele'.

Sve je počelo pronalaskom Josipove stare bilježnice, ispunjene crtežima koji su svjedočili o iznimnom talentu. "Baš je bio nadaren", primijetila je Teodora, na što je Ivica sjetno dodao kako ljudi u to vrijeme nisu znali prepoznati njegov dar. Upravo su ti crteži potaknuli Ivicu da se otvori i progovori o jednoj od najneobičnijih Josipovih navika.

"Tko zna koliko je još ostalih stvari sakriveno i zaboravljeno", kazao je Ivica, opisujući sina kao "vjevericu" koja je neprestano skupljala i skrivala razne predmete. Priznao je kako je godinama nakon njegove smrti pronalazio sinove stvari na najčudnijim mjestima - u dupljama drveća, rupama u zemlji, zakopane i zaboravljene. Ta skrovišta bila su Josipov mali, tajni svijet u koji nitko nije imao pristup.

Ipak, jedno je mjesto bilo posebnije i tajanstvenije od svih ostalih. Ivica je Teodori otkrio postojanje špilje u koju je Josip odnosio svoja najveća blaga. "Čak sam mu neke stvari davno našao u jednoj špilji", prisjetio se, otkrivajući Teodori njezinu lokaciju - kraj crkve, u blizini starog kamenoloma.

Sadržaj te špilje bio je jednako neobičan kao i sama navika skrivanja. Josip je tamo, prema Ivičinim riječima, nakupio "svašta" - od starih knjiga i katanaca pa sve do jednog potpuno bizarnog predmeta. "Čak i jednu umjetnu nogu. Bog te pita odakle mu", rekao je Ivica, ostavljajući Teodoru bez riječi. Zbog opasnosti od odrona, Ivica je sinu bio zabranio odlazak u špilju, no Josip, u svom svijetu, nije shvaćao ozbiljnost te opasnosti.

Potaknut ovim valom uspomena, Ivica je predložio Teodori da zajedno pođu u šetnju i posjete sva mjesta na kojima je Josip skrivao svoja blaga. "Možda nađem neku lijepu uspomenu", zaključio je s nadom u glasu, otvarajući mogućnost da će u zaboravljenim skrovištima pronaći ne samo predmete, već i djelić izgubljenog vremena sa svojim sinom.