Katarinina obrana temelji se na stvaranju slike o njoj kao o žrtvi koja se branila, a ne kao o ubojici. U pripremama za suđenje, njezin odvjetnik s olakšanjem konstatira: "Gotovo svi koje sam zvao da svjedoče u svoju korist su pristali." Ova rečenica odjekuje kao potvrda Katarininog ugleda u mjestu, gdje je mnogi vide kao poštenu i vrijednu ženu koja ne bi "ni mrava zgazila". Svjedoci poput Stipana i Karmele spremni su pred sudom opisati pokojnog Petra Vukasa kao nasilnika, dajući time težinu tvrdnjama o samoobrani.
Gotovo svi su pristali svjedočiti
Međutim, kada Katarina upita zašto nisu baš svi pristali, odvjetnik otkriva bolnu istinu: "Ona neće moći." Riječ je, naravno, o njezinoj sestri Cviti. Iako Katarina s prividnom mirnoćom prihvaća tu vijest, govoreći kako je "i bolje da neće, da se ne kači sve kasnije", u zraku ostaje težina sestrinske odanosti stavljene na najveću kušnju. Odvjetnik upozorava da ne bi bilo dobro da nijedna od sestara ne svjedoči, svjestan da bi njihovo iskustvo iz prve ruke o Katarininom braku moglo biti presudno za ishod suđenja.
Rastrgana između odanosti sestri i nove obitelji
Cvita Runje Vukas nalazi se u nezamislivo teškoj situaciji. Udajom za Marka Vukasa, brata pokojnog Petra, postala je dio obitelji koja njezinu sestru smatra hladnokrvnom ubojicom. Svakodnevno je izložena njihovom bijesu, tuzi i uvjerenju da je Katarina kriva, što njezin položaj čini gotovo neodrživim. Taj unutarnji sukob dolazi do vrhunca u njezinim razgovorima, gdje se lomi pod pritiskom.
"Sestra mi je Kate, moja sestra. Ona je cili život bila uz mene, u najtežim trenucima ona je bila uz mene", povjerava se u trenutku slabosti, jasno dajući do znanja gdje joj je srce. Svjesna je da je Vril "bure baruta" i da fali samo jedna iskra da sve eksplodira, ali borba u njoj ne jenjava. "Ja ne mogu samo sjediti sa strane, čekati i gledati", očajna je Cvita, dodajući: "Ja se ne morem praviti više da meni nije stalo do Kate, jer mi je stalo."
Njezinu patnju dodatno produbljuje činjenica da joj Vukasi, kako se može naslutiti iz razgovora s mještankom Lucom, brane čak i posjetiti sestru u zatvoru. Luce joj pruža podršku, govoreći: "Ja sam uvik uza te, a i uz Katu. Za mene se ništa nije promijenilo." Ipak, pritisak nove obitelji je golem i Cvita se osjeća zarobljeno, rastrgana između onoga što osjeća da mora učiniti za sestru i straha od posljedica koje bi takav potez imao na njezin vlastiti život i sigurnost njezina sina.
