Njezini drveni stolovi pamte bezbrojne rasprave iz svijeta 'Divljih pčela', a čaše su svjedočile i slavlju i utjehi. Iako se kroz vrata ove male kavane provuku razni mještani, nekolicina likova ondje je gotovo stalni inventar i bez njih bi gostiona izgubila dušu.

Na čelu svega stoji Karmela, žena oštrog jezika, velikog srca i još veće životne intuicije. Njezina gostiona nije samo mjesto gdje se pije kava ili rakija, nego sigurna luka za svakoga tko ima potrebu nešto izgovoriti naglas. Karmela sluša, komentira, zna kad treba ušutjeti, a kad pogoditi točno tamo gdje boli. Njezina snaga je u tome što vidi ljude onakvima kakvi jesu i prihvaća ih bez previše pitanja.

Bez Veljka Budimira nema ni gostione. Kao Karmelin zaposlenik i konobar, Veljko je onaj koji sve vidi i sve čuje, iako se često pravi da ne primjećuje ništa. Njegove dosjetke, komentari iz prikrajka i spontani humor često su okidač za smijeh cijelog stola. Veljko je kroničar Vrila, čovjek koji zna tko s kim ne priča, tko se s kim pomirio i tko još uvijek skriva tugu iza čaše vina.

Veljkov rođak, brico Željko Budimir, donosi dozu sirovog humora i narodne filozofije. Njegove opaske često su glasne, direktne i bez uvijanja, ali upravo zato publika za stolom uvijek zna da će se nasmijati. Brico Željko je onaj tip gosta koji će reći ono što drugi misle, ali se ne usude izgovoriti.

Redoviti gost je i don Jere, svećenik koji ne bježi od rasprava o životu, vjeri i ljudskim slabostima. U Karmelinoj gostioni često sudjeluje u filozofskim razgovorima, ali bez dociranja. Njegove rečenice znaju biti kratke, ali ostaju dugo u zraku. Don Jere podsjeća da ni crkva ni gostiona nisu tako udaljene kako se ponekad čini, obje su mjesta gdje ljudi dolaze tražiti smisao.

Inspektor Jerko Sikirica često sjedi za istim stolom, promatrajući i slušajući više nego što govori. Iako predstavlja zakon, u Karmelinoj gostioni je prije svega čovjek koji zna da se istina ponekad lakše izgovori uz kavu nego u službenoj prostoriji. Njegova prisutnost daje težinu razgovorima, ali i potvrđuje da se upravo ovdje često vode one najiskrenije rasprave.

Ni načelnik Zdravko Sušnjara ne zaobilazi Karmelinu gostionu. Iako na funkciji, ovdje je samo još jedan mještanin koji sudjeluje u raspravama, opravdava odluke, sluša kritike i povremeno se brani humorom. Njegova prisutnost pokazuje da se prava politika u Vrilu često vodi upravo za ovim stolovima, a ne iza zatvorenih vrata.

Osim stalne ekipe, u Karmelinu gostionu navraćaju i drugi, neki da utope tugu, neki da proslave dobru vijest, a neki samo da ne budu sami. Upravo u tome je čar ovog mjesta. Ovdje se ne broje godine, titule ni pogreške, nego se dijele priče.

Karmelina gostiona nije samo kulisa, nego ogledalo Vrila. Mjesto gdje se smije, raspravlja, svađa i miri. I dok god su za stolovima Veljko, don Jere, Sikirica, brico Željko, načelnik i sama Karmela, u toj kavani nikad nije dosadno.