Zdravko Šušnjara, čovjek koji je i sam nekada bio dio mutnih poslova s Antom Vukasom, ali je u međuvremenu doživio moralnu preobrazbu, susreo je vidno raspoloženu Feridu. Na njegov upit o razlogu njezina veselja, ona je bez oklijevanja potvrdila da slavi oslobađanje svojih poslodavaca. "Jesam, jesam, nego što je, već se i proslavilo", odgovorila je ponosno, dodajući kako "nije mala stvar" da ih se tako proziva, uvjerena da je sve temeljeno na lažima svjedoka.
Proslava pravde ili slavlje kriminala?
Za nju je ishod suđenja bio jasan dokaz nevinosti obitelji kojoj služi cijeli život. Smatrajući ih žrtvama klevete, Ferida je gorljivo branila Antu i njegove sinove, koje i dalje vidi kao djecu koju je praktički odgojila.
"Za mene će uvijek biti dica"
Kada je Zdravko ironično primijetio da Milan i Marko, s obzirom na to kako ih ona opisuje, kao da još idu u školu, Ferida je emotivno uzvratila: "Pa je, za mene će uvijek biti dica. Vidjet ćeš ti kad tvoji odrastu." Njezine riječi otkrile su duboku emotivnu povezanost i gotovo majčinski zaštitnički stav koji joj, čini se, zamagljuje pogled na njihove stvarne postupke i karakter.
Upravo je ta slijepa odanost potaknula Zdravka, koji dobro poznaje drugu stranu medalje, da postavi pitanja od kojih je Ferida cijelo vrijeme bježala.
Pitanja koja bole: "Nije ti nikad palo na pamet?"
Bivši načelnik prekinuo je slavljenički ton i suočio je s teškom istinom. "Ferida, molim te, ti njih dvojicu znaš cijeli život", započeo je ozbiljno, podsjećajući je da je vlastitim očima svjedočila mnogim njihovim djelima. Njegova pitanja postajala su sve izravnija i bolnija. "Šta su radili Josi? I nije ti nikad palo na pamet?", pitao je, pokušavajući probiti zid njezina poricanja.
Vidno uznemirena, Ferida ga je pokušala zaustaviti. "Nemoj, Zdravko! Nemoj!", branila se, da bi na kraju izrekla rečenicu koja sažima njezinu unutarnju borbu: "Ljudi koje sam ja djecu odgajala ne mogu biti ubojica."
Zdravko je, svjestan njezine dileme, zaključio s razumijevanjem, ali i upozorenjem. "Razumijem da im želiš sve najbolje", rekao je, "ali odanost nas ne smije zaslijepiti pred istinom." Njegove riječi ostale su lebdjeti u zraku, ostavljajući Feridu da se sama nosi s teretom sumnje koju je posijao u njezino srce. Ovaj kratki, ali intenzivni dijalog pokazao je kako se istina i laž isprepliću ne samo na sudu, već i u dušama običnih ljudi uhvaćenih u mrežu moći i zločina.
