U sjeni nadolazeće sudske odluke, Mirjana je organizirala tajni sastanak s nepoznatim muškarcem, očito unajmljenim za izvršenje prljavog posla. Atmosfera je od samog početka bila nabijena napetošću, a njezine riječi "Nemam puno vremena" otkrile su hitnost i težinu situacije. Muškarac, čiji identitet ostaje nepoznat, pokazao se kao dobro upućen profesionalac, izravno je upitavši: "Čuo sam da sudac traži smrtnu kaznu. Što sad planirate?"

Njegovo pitanje nije bilo znatiželjno, već poslovno. On nije tražio detalje iz suosjećanja, već upute za zadatak koji mu je povjeren. Mirjana, svjesna da se ishod suđenja može "promijeniti u zadnji tren", potvrdila mu je da mora biti spreman "za sve što smo dogovorili."

Ključni trenutak sastanka dogodio se kada je plaćenik zatražio svoj dio. "Plaćate unaprijed, a?", upitao je, potvrđujući svoju plaćeničku prirodu. Mirjana mu bez oklijevanja predaje novac uz riječi: "Ovo ti je predujam."

Time je pao svaki privid da se radi o običnom razgovoru. No, ono što je uslijedilo otkrilo je svu dubinu njezine namjere. Postavila je jasan uvjet za isplatu ostatka duga, uvjet koji definira sudbinu Katarine Runje neovisno o odluci suda.

"Ako presuda ne bude smrtna, ostatak ćeš dobiti kad obaviš posao", izgovorila je Mirjana, zapečativši dogovor. Njezina poruka je kristalno jasna: ako pravni sustav zakaže u njezinoj potrazi za maksimalnom kaznom, ona će osigurati da pravda, onakva kakvom je ona vidi, bude zadovoljena. Hladnokrvni odgovor plaćenika, "Dogovoreno", potvrdio je da je spreman izvršiti najgore.

Ovaj tajni pakt otkriva kako je Mirjanina tuga prerasla u opasnu opsesiju koja ne poznaje granice. Nezadovoljna bilo kakvom kaznom osim smrtne, osigurala je alternativno, smrtonosno rješenje. Dok se čeka formalna presuda, nad Katarinom se nadvila nova prijetnja, ona koja ne dolazi iz sudnice, već iz mraka. Pitanje više nije samo hoće li je sud osuditi, već hoće li uopće preživjeti Mirjaninu beskompromisnu osvetu.