Slučaj koji je krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća potresao ne samo Hrvatsku već i cijelu Jugoslaviju, poznat kao "pljačka stoljeća", i danas izaziva nevjericu. No, iza goleme materijalne i neprocjenjive kulturne štete stajala je jedna od najkompleksnijih i najzagonetnijih ličnosti hrvatske kriminalne povijesti - Aleksandar Milles. Njegovo dugotrajno i senzacionalno suđenje otkrilo je priču o izvanrednoj inteligenciji, dubokom psihološkom poremećaju i paničnoj potrebi za dominacijom koja ga je odvela u propast.

Suđenje Aleksandru Millesu i njegovoj skupini bilo je medijska senzacija prvog reda. U središtu pozornosti bio je upravo Milles, tada mladić od 25 godina, čija je obrana trajala punih petnaest radnih dana. Prema svjedočanstvima sudionika procesa, Miles je sudnicu pretvorio u vlastitu pozornicu. Umjesto da se drži predmeta rasprave, iznosio bi tek nekoliko rečenica o ukradenim knjigama, a zatim bi satima digresirao o temama koje su ga fascinirale – od ezoterije i tajnih sila do vlastite genijalnosti.

"On je bio jedna osoba koja je upravo panično željela dokazivati kako je pametna, kako je ona centar svijeta, kako je ona centar svega", prisjetio se sudac Vladimir Vinja koji je vodio slučaj. Millesova obrana bila je naporna i iscrpljujuća, a njegov cilj nije bio samo izbjeći kaznu, već i dokazati svoju intelektualnu superiornost nad cijelim pravosudnim sustavom. Kad su na red došli psihijatrijski vještaci, u sudnici je, prema riječima svjedoka, nastao "opći cirkus". Milles se s njima nadmetao, odbijajući bilo kakvu sugestiju da je neuračunljiv. Nije želio biti percipiran kao "luđak", već kao neshvaćeni genij.

Prije nego što je postao poznat kao mozak najveće pljačke kulturnog blaga, Aleksandar Milles izgradio je reputaciju među kolekcionarima kao iznimno upućen poznavatelj i vlasnik rijetkih karata, ilustracija i grafika. Ta krinka skrivala je mračnu i uznemirujuću istinu o njegovoj ličnosti koja se oblikovala još u djetinjstvu.

Rođen u uglednoj zagrebačkoj obitelji, od malih je nogu bio "vuk samotnjak". Nije se družio s vršnjacima, a od najranije dobi pokazivao je fascinaciju vatrom. Sumnjičilo ga se za podmetanje čak 50 požara, zbog čega je završio na psihijatrijskom promatranju. Već kao osmogodišnjak, s prijateljima je počeo proučavati vjerske knjige, samo da bi ih potom palio u obredima crne magije. Njegova obitelj bila je svjesna da "ima problema", no unatoč njihovim naporima, njegovi agresivni ispadi i mračne sklonosti postajali su sve izraženiji.

Psihijatrijski vještaci na suđenju su ga okarakterizirali kao distanciranu i emocionalno hladnu osobu, ali iznadprosječno inteligentnu. Zaključili su da pati od dubokog poremećaja ličnosti, te da je u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, ali ne u znatnoj mjeri. Njegovi postupci, koliko god bili bizarni, bili su vođeni jasnim motivom – potrebom za dominacijom.

Sve što je poduzimao, od krađe neprocjenjivih knjiga do manipulacije suradnicima, bilo je u funkciji dokazivanja vlastite važnosti. Nije krao samo radi novca, već, kako je sam tvrdio, "radi viših ciljeva". Ta narcisoidna crta i osjećaj da je centar svemira bili su pokretačka snaga koja je stvorila jednog od najinteligentnijih, ali i najdestruktivnijih kriminalaca svoga doba.

Priča o Aleksandru Millesu ostaje trajna opomena o tankoj granici između genijalnosti i ludila. Njegov um, sposoban za razumijevanje najkompleksnijih povijesnih i umjetničkih djela, na kraju je postao oruđe uništenja, ostavljajući iza sebe nenadoknadivu prazninu u hrvatskoj kulturnoj baštini i tragičnu sudbinu jedne nekoć ugledne obitelji.

Novu epizodu 'Dosjea Jarak' - 'Pljačka stoljeća' pogledajte odmah na platformi Voyo.