Manuela, natjecateljica popularne 'Farme', oduševljava gledatelje svojom autentičnošću i duhovitošću, a sada je za RTL.hr otvorila dušu i prisjetila se najljepših trenutaka iz djetinjstva. Otkrila nam je kakva je bila kao djevojčica, zašto su joj dani na selu bili "praznik za dušu", što je značilo biti uzorno dijete, ali i kako su joj uzori odmalena bili ljudi koji su od nule gradili svoja carstva.

Moje djetinjstvo je bilo iz nekog drugog vremena dok su djeca bila djeca, bezbrižna i razigrana, neopterećena za budućnost. Moje želje kao male djevojčice, to se točno sjećam, bile su da budem sljedeća Paola Bracho, tj. najpoznatija, najprodavanija i najprikazivanija glumica svoga vremena, znači wow, da posjedujem vlastiti privatni avion i da letim, letim i samo letim po svijetu. Svi oko mene su mislili da nisam normalna.

Uvijek sam bila okružena nekim bilježnicama, olovkama, igrala se ureda uspješne poslovne mogulice, svašta nešto, Xene princeze ratnice i tako tih serija, maštala da sam vladarica nekog tamo carstva s onim velikim krevetom i baldahinom, konjima i ogromnim dvorskim vrtovima i stvarno sam uvijek, iako sam bila okružena skroz drugačijim stvarima i životom, baš živjela svoje snove onako malena pa makar to bilo samo svako popodne kad bi se završilo sa svim obavezama koje sam tada naravno imala.

Sjećam se da sam s roditeljima išla kod njihovih poznanika kao mala djevojčica na obližnje selo i ljudi moji, koliko je to meni tada bio praznik za dušu. Ja sam tada s nekih 14 godina prvi put vidjela krave uživo. 2000 godina kasnije, vidi nas.

Jako sam voljela školu, učila sam te upijala i van nje, kao da mi život ovisi o tome. Ja sam znala da je znanje moć kao još jako mlada osoba i to zaista jest tako. Učitelji su me voljeli, učenici baš i ne jer sam svaki test rješavala bolje od većine, ali sve u svemu, jako mi je lijepo sjećanje na period školovanja.

Bila sam jako poslušno dijete, uzorna učenica i djevojčica za pohvalu. Uvijek sam poštovala autoritet, onoga za kojeg sam smatrala da je napravio nešto iznimno i da zaslužuje poštovanje zbog toga, a kad si malena onda su to svi oko tebe praktički. Danas su to rijetki oko nas koji zaslužuju poštovanje.

I kao malena djevojčica, a i sada, uvijek sam izuzetno cijenila ljude koji su ni od čega stvorili svoje carstvo. Ljude kojima ništa nije servirano i koji su svojim talentom ljudima postali inspiracija. Ljude koji su uspjeli u tome i ostali dobri. Baš dobri ljudi. Uzor mi je bila teta Zora iz Njemačke koja je recimo uvijek bila zgodna žena, a ja sam kao mala bila očarana njezinom figurom i nastupom i uvijek sam govorila da kad postanem ja teta da želim biti kao ona. Danas evo i jesam. Ne mogu baš reći da sam imala neke uzore, više sam se uzdala u sebe i orijentirala na sebe i da danas sutra uzor drugima postanem ja.

Ne propustite - 'Farma' od ponedjeljka do petka u 20.15 sati na RTL-u, a sedam dana ranije na platformi Voyo!