Od prvog dana znala je što želi. Iskustvo s fizičkim poslovima joj nije strano, ali, kako sama priznaje, taktičnost nije izostala. "Možda sam se na početku pravila da ne znam raditi da ne bi svi otkrili koliko ja zapravo mogu. I to mi je uspjelo." Štalu je odmah izabrala kao svoj prostor: "Tamo su životinje, tamo mi je bilo mirnije. U kući je bilo previše ljudi, previše buke. A ovdje sam imala ono što želim, svoj mir."
Rebecca ne okoliša ni kada je riječ o međuljudskim odnosima. Kaže da se s nekima zbližila, a s nekima nikada nije kliknula. "Neki su uvijek pametovali, sve znaju, sve mogu. I kad pokušaš pričati s njima, ne ide. Ja sam direktna osoba i to im nije uvijek odgovaralo." S druge strane, povezanost s Nikolinom, Marijom, Anđelom i Dorotejom ostaje i nakon 'Farme': "Nisam došla ovdje sklapati prijateljstva, ali kada toliko dugo živiš s ljudima, moraš osjetiti da su tu. Osjetiš sve njihovo, vidiš kako dišu."
U igrama je pronašla posebno uzbuđenje: "Svi su se bojali arene, a meni je to bio izazov. Samo sam čekala da dođe neka teška, baš vrhunska igra da dokažem sebi koliko mogu." Arena joj je bila polje osobne borbe, a svaki izazov prihvatila je sa sto posto fokusa. "Čim vidim igru, pregledam je očima. I onda ide do kraja. Nema veze ako padnem, ozlijedim se, idem dalje."
Posebnu pohvalu uputila je Ivanu, pobjedniku sezone, s kojim nije odmah kliknula:"Na početku smo si išli na živce, ali kasnije smo se sprijateljili. I stvarno je zasluženo pobijedio. Naučio nas je sve, od vožnje traktora do mužnje krava. Pravi farmer." Rebecca ne žali ni za čim, ni za pobjedom koja joj je izmakla za dlaku: "Da mogu vratiti vrijeme, ništa ne bih mijenjala. Sve odluke koje sam donijela, dobre ili loše, bile su moje. I na to sam ponosna."
