Mario je na 'Farmu' stigao kao outsider, a sada je finalist. Od toga da ne može biti pored životinja, postao je jedan od onih koji ne zazire od nikakvog posla na 'Farmi'. Za RTL.hr je govorio o svome djetinjstvu te je li ga provodio na selu.
Kako biste opisali svoje djetinjstvo?
Svoje djetinjstvo bih opisao kao jedno veselo i bezbrižno razdoblje, koliko god je to moglo biti. Odrastao sam uz veliku obitelj, točnije mamu i tatu, dvije starije sestre i starijeg brata. Najmlađi mezimac reklo bi se. Dok mi tu titulu s navršenih pet godina nije preuzela nećakinja (točnije prva unuka mojih roditelja). Sestre i brat su oformili svoje obitelji, obitelj se proširila te za sada hvala Bogu, imam petero nećaka. Titula ujke mi je bila jako simpatična u mom djetinjstvu. Generalno, bio sam jako sretno dijete. Roditelji su se trudili omogućiti mi da imam bezbrižno djetinjstvo jer sam uglavnom bio poslušno dijete koje je bilo odličan đak.
Jeste li ga ikada provodili na selu?
Kao dijete sam znao često ići kod bake i djeda na selo. I s tatine i s mamine strane. Moji odlasci na selo su se uvijek vezali uz druženje s mojom rodbinom i rođacima, a rijetko kad uz neke seoske obveze. Tu odgovornost oko blaga su uvijek vodile strina i ujna.Bake su me uvijek tetošile, kao i djed. A ima jedna anegdota vezana uz djeda. Kad sam krenuo u prvi razred osnovne škole, on je od svoje mirovine izdvojio novac da mi se kupi mobitel (jer tad je bilo već popularno da djeca imaju čuvenu Nokiu 3310). A taj isti djed je uvijek imao smisla za humor i uvijek je bio na strani unučadi.
Kakvi su vam bili školski dani?
Školski dani su mi bili uglavnom lijepi. Bilo je nekad manje lijepih trenutaka kojih se ne želim sjećati, ali u suštini za školu me vežu lijepe uspomene. Bio sam odličan učenik, uzoran i roditelji nikada nisu imali problema sa mnom. Od osnovne škole još gajim prijateljstvo s osobom koje traje već 15 godina i mogu reći da sam jako sretan što imam takvu najbolju prijateljicu pored sebe.
Jeste li bili poslušni ili buntovni?
Bio sam poslušan sin i đak, no znala me ponekad pogoditi nepravda. Nisam volio vidjeti neke nastavnike/profesore kako favoriziraju određene učenike pa se njihova 5-ica razlikovala od moje, jer sam ja za svoju morao puno duže grijati stolicu. No, i to je život. Od malih nogu naučite da nije u životu sve idealno i fer, te za neke stvari se treba znati i izboriti.
Tko vam je bio uzor?
Nisam u životu nikad imao neku posebnu osobu koju sam smatrao uzorom. Uvijek sam se divio uspješnim ljudima koji su od ničega znali stvoriti nešto. Nekako sve osobe koje su prošle kroz moj život, počevši od osnovne, srednje škole pa do fakulteta su ostavile nekog traga i utjecaja na mene. Često se znam sjetiti svoje profesorice iz njemačkog jezika koja bi pred ispitivanje znala reći: "Neće vam biti ništa, u najgorem slučaju možete dobiti 1." I ta rečenica me tako nekako trznula kasnije i kroz fakultet, da sam shvatio da u životu ništa nije vrijedno stresa i brige. Morate se osloniti na sebe i gledati da iz dana u dan budete bolja osoba nego što ste bili jučer.
Ne propustite - 'Farma' od ponedjeljka do petka u 20.15 sati na RTL-u, a sedam dana ranije na platformi Voyo!
