Hrvatski glumac s impresivnom međunarodnom karijerom, Luka Peroš, poznat po ulogama u svjetskim hitovima poput 'La Casa de Papel', gostovao je u podcastu 'Kamera, akcija, Voyo!' gdje je bez zadrške progovorio o svojim iskustvima u filmskoj industriji. 

Na pitanje voditeljice kakvo je iskustvo rada "iza kulisa" u američkoj filmskoj meki, Peroš nije trošio riječi na uljepšavanje. "Ovdje je to s*anje, drugo pakovanje", ispalio je bez oklijevanja, sažimajući svoje mišljenje o glamuroznom svijetu koji mnogi idealiziraju. Njegov komentar jasno je dao do znanja da ga raskoš i veliki studiji nimalo ne impresioniraju, već da ispod pozlaćene površine vidi nešto sasvim drugo.

Glumac je dodatno pojasnio svoj stav, ističući kako ga više fasciniraju produkcije koje s manje resursa uspijevaju stvoriti velika djela. "Taj grad se raspada. Više sam impresioniran drugim zemljama i time što su od ničega napravili neke odlične serije", rekao je Peroš, referirajući se na Los Angeles. "Lako je tako s velikim novcima i velikim studijima nešto izbaciti. Meni više imponiraju manje produkcije koje naprave nešto divno s manje novaca i manjom scenografijom. To je impresivno."

Svoje viđenje grada anđela zaokružio je izjavom koja ne ostavlja prostora za interpretaciju: "LA mi je stvarno jedan od najgorih gradova na svijetu, a svugdje sam bio."

U razgovoru se prisjetio i jedne anegdote s početka 2000-ih, koja dodatno oslikava njegov odnos prema Hollywoodu. Imao je priliku raditi kao produkcijski asistent na filmu "Minority Report" slavnog redatelja Stevena Spielberga. Međutim, zbog ranije dogovorenog putovanja za Uskrs, zatražio je sat vremena da provjeri može li ga odgoditi. Ta kratka odgoda bila je dovoljna da prilika propadne. "Kad sam zvao nakon sat vremena, uspio sam se organizirati, ali sve je bilo gotovo", ispričao je. No, taj događaj ne smatra velikim neuspjehom, već ga spominje kao "takve neke sitnice", što potvrđuje da mu je autentičnost u radu uvijek bila važnija od velikih imena i projekata.

Luka Peroš svojim je istupom potvrdio status glumca koji se ne boji reći što misli. Njegova perspektiva nudi osvježavajući pogled na filmsku industriju, podsjećajući da se prava umjetnost ne mjeri veličinom budžeta, već kreativnošću i strašću, daleko od lažnog sjaja