Glavna junakinja nove VOYO Original serije 'IQ 160' oduševljava iznimnim intelektom koji joj pomaže u rješavanju najsloženijih slučajeva. No što zapravo znači imati IQ 160? Je li riječ samo o brzom razmišljanju ili puno kompleksnijem sklopu sposobnosti? Odgovore smo potražili od liječnice Petre Meštrić, koja je objasnila što znanost kaže o visokoj inteligenciji.
Što zapravo znači imati visok IQ? Je li to samo sposobnost brzog rješavanja logičkih zadataka ili puno više od toga?
Visok IQ znači da osoba postiže iznadprosječan rezultat na standardiziranom testu inteligencije. Ti testovi procjenjuju sposobnosti poput logičkog zaključivanja, apstraktnog razmišljanja, prepoznavanja obrazaca rješavanja izazova, razumijevanja odnosa među informacijama, radnog pamćenja i brzine obrade informacija. Važno je naglasiti da IQ nije isto što i ukupna inteligencija niti opisuje sposobnosti cijele osobu. On ne mjeri kreativnost, emocionalnu inteligenciju, motivaciju, osobnost ili praktične životne vještine.
Koliko je zapravo rijedak IQ od 160?
IQ od 160 iznimno je rijedak. Na većini standardnih IQ testova prosjek iznosi 100. Većina ljudi ima rezultat između 85 i 115. IQ od 160 nalazi se daleko iznad prosjeka i postiže ga otprilike jedna osoba na 30ak tisuća ljudi. Taj rezultat stvarno ima jako mali dio populacije.
Može li netko imati vrlo visok IQ, a istodobno se lošije snalaziti u svakodnevnom životu?
Da, može. Visok IQ znači da osoba na standardiziranom testu postiže vrlo visok rezultat u određenim kognitivnim zadacima, npr u logičkom zaključivanju, razumijevanju složenih informacija, prepoznavanju obrazaca, radnom pamćenju ili brzini rješavanja problema. Ali znamo da svakodnevno funkcioniranje zahtijeva puno šire sposobnosti od onih koje se mjere IQ testom.
Npr, netko može odlično brzo razumjeti složen matematički ili teorijski problem, a istodobno imati teškoće s organizacijom, rutinom, započinjanjem zadataka, procjenom vremena ili završavanjem obveza. Ove stvari jesu povezane s inteligencijom, ali nisu isto što i IQ, pa visoki rezultat na testu inteligencije automatski ne znači da će osoba savršeno funkcionirati u svakodnevnim životnim situacijama.
Isto vrijedi i za međuljudske odnose. IQ test ne procjenjuje izravno koliko dobro osoba prepoznaje tuđe emocije, razumije društvene odnose, ili regulira vlastite emocionalne reakcije. To su zasebne sposobnosti. Zato netko može biti iznimno sposoban u analitičkom razmišljanju, rješavanju složenih zadataka, a ipak se osjećati nesigurno u društvu, pogrešno protumačiti nečiju reakciju ili imati problema s izražavanjem vlastitih osjećaja.
Osoba visokih intelektualnih sposobnosti kao i bilo koja druga osoba može imati teškoće koje utječu na svakodnevno funkcioniranje. Tad ona može riješiti zahtjevan intelektualni zadatak, a isto tako imati teškoće s koncentracijom, motivacijom, društvenim situacijama ili svakodnevnim obvezama.
Svakodnevni život također ovisi o brojnim faktorima. O nečijoj osobnosti, samokontroli, emocionalnoj stabilnosti, motivaciji, navikama, obrazovanju, zdravlju, okolini i životnim prilikama u kojima se nalazi. Inteligencija može biti prednost i može biti povezana je s obrazovnim, profesionalnim i drugim životnim rezultatima, ali nije jedini čimbenik koji ih određuje.
Može li se IQ povećati tijekom života ili je uglavnom zadan?
Genetski čimbenici imaju značajnu ulogu u razvoju inteligencije, ali nisu jedini. Na razvoj kognitivnih sposobnosti utječu i okolina, obrazovanje, te navike poput prehrane, sna, tjelesne aktivnosti i općeg zdravstvenog stanja. Kod odraslih osoba IQ je uglavnom stabilan, ali određene kognitivne funkcije mogu se poboljšati učenjem, vježbom i zdravim životnim navikama. Mi možemo unaprijediti način na koji koristimo svoj mozak, iako se ukupni IQ najčešće ne mijenja značajno.
Postoje li navike koje dokazano pomažu da mozak ostane "u formi"?
Da. Najviše dokaza koliko sam uspjela naći postoji za redovitu tjelesnu aktivnost, dobar san, uravnoteženu prehranu, kontrolu kroničnih bolesti, održavanje društvenih kontakata te cjeloživotno učenje. Čitanje, učenje stranog jezika, sviranje instrumenta ili usvajanje novih vještina mogu pomoći održavanju kognitivnih funkcija. Uvijek pomažu i dobre stare križaljke i sve vrste aktivnosti gdje malo moramo "napregnuti moždane vijuge". Važno je naglasiti da ne postoji jedna "čarobna" mozgalica koja dokazano povećava IQ nego je to skup aktivnosti kojima održavamo mozak "u formi".
Koja je najveća zabluda koju ljudi imaju o IQ-u?
Najveća zabluda je da IQ određuje koliko je netko "pametan" ili koliko će biti uspješan u životu. To uopće ne mora biti slučaj. Visina IQ je prednost, ali nije garancija.
IQ mjeri određene kognitivne sposobnosti, ali ne može predvidjeti nečiji karakter, kreativnost, empatiju, radne navike ili uspjeh u životu. Uspjeh je rezultat kombinacije znanja, upornosti, motivacije, prilika i brojnih drugih čimbenika.
Imaš li jedan jednostavan savjet kako svakodnevno trenirati mozak?
Nema jednostavnog savjeta. Najbolji savjet bio bi svakodnevno naučiti nešto novo i vjezbati tako mozak. Naravno to mogu biti male stvari. Npr nekoliko riječi stranog jezika, čitanje kvalitetnog teksta ili usvajanje nove vještine, nova ruta puta... Mozak se najbolje "trenira" kada se suočava s novim izazovima. Isto tako jednako su važni kvalitetan san, redovita tjelesna aktivnost i briga o općem zdravlju jer upravo oni imaju najveći utjecaj na očuvanje moždane funkcije.
