Naš trener Marko je uspio izvući iz Luke njegove najmračnije misli i traume.

Na prvoj stanici Luku smo suočili s njegovom slikom - trebao je potpuno otvoreno reći što misli o sebi - negativno i pozitivno. Kroz njegovo razmišljanje o sebi vrlo jasno se može vidjeti razlika između njegovog samopoštovanja i ega.

Na oko bezazlena situacija. Jedan jednostavan prehrambeni proizvod nam je bio uvod u temu Lukinog emocionalnog prejedanja. Na drugoj stanici ga je čekala prava pomama - o kojoj ste sve čuli u prvoj epizodi - čips! Dobio je zadatak da ga mora nositi sa sobom i ne otvoriti do samog vrha. Kako je to krenulo, zašto je svaki put kad se osjećao loše posegnuo za hranom, kakve komentare je dobivao od obitelji i prijatelja ... Sve u svemu, dogodili su se teški razgovori i spoznaje - sve s ciljem da ga otvorimo do kraja.

Kako bi ga pripremili do kraja za sve što treba izbaciti iz sebe - dali smo mu tešku fizičku prepreku. Ono što je bilo bitno je da shvati da u ovom procesu nije sam - koliko god bolan bio. Marko mu je pružio pravu podršku i ono što se moglo vidjeti da je iz Luke krenulo izlaziti puno ljutnje. Ubrzo su krenuli na sljedeću stanicu koja je za Luku bila ključna - stanica gdje će na kraju plakati i vrištati.