Mladi glumac Ezra Mošet u RTL-ovoj dramskoj seriji 'Sjene prošlosti' utjelovljuje Paulinog i Tominog sina Nou Lončara. Gledateljima je postao jedno od omiljenih lica s malih ekrana, a definitivno sve osvaja sa svojom zrelošću i hrabrosti. Uoči početka druge sezone serije na RTL-u i platformi Voyo, Ezra je za RTL.hr otkrio kako provodi ljeto, ali i tko mu je od glumaca i dalje favorit.
Kako planiraš provesti ljeto?
Planiram ići puno na more i ići puno kod obitelji, kod bake i djeda, a provest ću ljeto i s prijateljima uz puno zabave. Ne želim puno misliti o školi.
Trebao ti je odmor od škole?
Mislim da će ovo ljeto biti sasvim dovoljno. Krećem u peti razred tako da se sve mijenja, a i veselim se petom razredu. Novi profesori, nove učionice...

Ostaješ li u razredu s istom djecom?
Sve je isto. Mislim da se ne bi ništa trebalo promijeniti. Možda će se promijeniti tek u višihm razredima.
Što najviše voliš raditi ljeti?
Volim se kupati u bazenima, biti na moru, volim provoditi vrijeme s prijateljima, sa svojim društvom i sa svojim najbližima, odnosno s obitelji.
Noa u seriji 'Sjene prošlosti' trenira nogomet. Bavite li se ti nogometom ili nekim sportom?
Sad ću upisati kickboxing. Trenirao sam prije plivanjei taekwondo.

Dakle, dvije borilačke vještine, taekwondo, pa sad kickboxing. Kako to da si se odlučio za to?
Odgovaraju mi borilački sportovi. Na jesen ću ići na FNC u Areni.
Imaš li nekog omiljenog borca?
Filipa Pejića. On mi je rođak.
Po čemu ćeš pamtiti snimanja s glumcima iz serije 'Sjene prošlosti'?
Pamtit ću po tome tako da je to bilo super iskustvo. To su super ljudi. Pamtit ću i po snimanjima teških scena.
Dok smo prošli put pričali, rekao si mi da si se najviše zbližio s Matijom Kačanom. Vrijedi li to i dalje?
Došlo je mnogo novih glumaca, ali ja nisam toliko snimao s njima. Matija mi je i dalje najbolji.

Rekao si nam da ti je on mentor.
On mi daje savjete kako biti bolji, puno mi pomaže i jako se dobro slažemo i izvan seta.
Glumiš i u kazalištu. Što je teže - snimati seriju ili glumiti u predstavi?
Glumiti u predstavi. Kad snimaš seriju, nemaš tu svijest da te gleda puno ljudi. Ali, kad si u kazalištu, vidiš publiku i imaš tremu jer te scene ne možeš ponavljati. U seriji to možemo.