Šesnaestogodišnja Lucija Rotim jedna je od najmlađih natjecateljica 'Večere za 5', no iza sebe već ima iskustvo prakse u profesionalnoj kuhinji! Mlada Đakovčanka, koja sanja o studiju gastronomije, u razgovoru za RTL.hr otkrila je kako je doživjela sudjelovanje u popularnom kulinarskom showu i koliko joj na tom putu znači podrška oca, poznatog kuhara Marinka Rotima.
Kako si se odlučila prijaviti u Večeru za 5? Jesu li te roditelji odmah podržali?
Na sudjelovanje u 'Večeri za 5' potaknula me moja odgajateljica u domu, na čemu sam joj jako zahvalna, jer se prije toga nisam mogla ni zamisliti u takvoj ulozi. Moji roditelji od početka su mi bili velika podrška, kao i ostatak moje obitelji. Uvijek su me poticali i ohrabrivali u svemu što sam radila i što radim, a to mi jako puno znači. Puno mi znači što uz sebe imam njihovu podršku, ali i podršku ostalih članova obitelji i brojnih dragih prijatelja.

U emisiji si već rekla da od djetinjstva voliš kuhanje. Sjećaš li se svog prvog kulinarskog djela? O čemu se radilo i koliko si tada imala godina?
Moje prvo samostalno jelo, ako izuzmemo hrenovke i jaja, bile su kiflice. Priča iza njih zapravo je jako simpatična. Brat i ja jako smo ih željeli jesti, a tata je tada bio izvan kuće. Dogovorili smo se da ću ih ja probati pripremati kada se vrati, no to se malo odužilo pa sam rekla bratu: Pokušat ću ih sama napraviti."
Tako je sve počelo. Napravila sam kiflice i baš u trenutku kada sam ih vadila iz pećnice, pojavili su se tata i stric. Svi smo ih zajedno isprobali, a na kraju su pozvali i ostale da ih kušaju jer su im se svidjele. Tako je ostalo do danas – kada god imamo neko slavlje, ja pripremam kiflice prema tom istom receptu. To je bilo u petom razredu osnovne škole.
Rekla si da ti je ljubav prema kulinarstvu prenio otac. Možeš li s nama podijeliti situacije u kojima te impresionirao svojim kulinarskim umijećem?
Ljubav prema kuharstvu prenijeli su mi tata i baka. Prvo bih istaknula baku, s kojom sam provodila jako puno vremena dok sam bila mala. Ona je u kuhinji uvijek bila poput mađioničara. Od samo nekoliko sastojaka uspijevala je napraviti takva jela da su joj se svi divili.
Tata je također uvijek bio uz mene i, kako sam odrastala, sve sam mu se više divila. Budući da je profesionalni kuhar, u početku sam samo stajala pokraj njega i obožavala gledati kako s lakoćom priprema jela. Kasnije me potaknuo da i sama pokušam kuhati s njim i tako je sve počelo.
Gotovo svaki vikend pripremala bih neki novi recept i davala ukućanima da ga isprobaju. Uvijek su bili blagi prema meni, ali ja sam od njih tražila da budu kritični i iskreni kako bih mogla uočiti i ispraviti svoje pogreške te postati bolja u onome što radim.

U emisiji si rekla da ti je draža priprema predjela i glavnih jela, a opet goste si oduševila upravo desertom. Jesi li se prvo okušala u pripremi slanih jela, a tek onda počela s desertima?
Prvo sam se okušala u pripremi slanih jela jer i sama više volim slanu hranu. Posebno su me zanimala dizana tijesta, domaća tjestenina i priprema mesa, ali i ribe i morskih plodova.
Kao što sam već istaknula, nisam veliki ljubitelj čokolade i slatkiša, pa sam se pripremi deserata posvetila nešto kasnije. U početku sam pripremala jednostavnije slastice, poput muffina i raznih kolačića, a poslije sam počela raditi tiramisu i mileram tortu. Mileram mi je dugo bio najdraži desert jer je moja mama uvijek pripremala jednu čokoladnu tortu za one koji vole čokoladu, a za nas koji nismo toliko ljubitelji slatkog najčešće bi napravila mileram tortu ili neki voćni desert.
Ne mogu točno reći koliko sam tada imala godina, ali bilo je to otprilike u šestom ili sedmom razredu osnovne škole.

U kojem si razredu znala da ćeš upisati srednju ugostiteljsku školu?
Već sredinom šestog razreda osnovne škole odlučila sam da ću upisati ugostiteljsku školu. U mojoj glavi ništa drugo nije dolazilo u obzir. U početku su svi govorili kako je to odlična ideja, ali da možda još promijenim mišljenje. Moji su me kod kuće podržavali, iako je bilo i komentara da je kuharstvo lijep, ali vrlo zahtjevan posao o kojem bih ipak trebala još malo razmisliti.
Bila sam prilično tvrdoglava u svojoj odluci jer sam znala što volim i čime se želim baviti. Nisam se predomišljala i na kraju sam upisala upravo tu školu. Trenutačno sam treći razred srednje škole, a stručna praksa počinje već u prvom razredu.

Kako se osjećaš u restoranu? Kao svoj na svome?
U restoranu se osjećam baš kao svoj na svome. Jako uživam u kuhanju i osjećam se kao da sam na pravom mjestu. Čak i kada mi dan nije najbolji, čim dođem u kuhinju, nekako zaboravim na sve ostalo i potpuno se posvetim onome što radim. Kuhanje me opušta i ispunjava, zbog čega se u kuhinji uvijek osjećam lijepo.
Kako su tvoji prijatelji reagirali kada si im rekla da ćeš sudjelovati u 'Večeri za 5' i sada kad su te vidjeli na ekranu? Pripremaš li za njih ručkove i večere?
Moji prijatelji jako su dobro reagirali na vijest da ću sudjelovati u 'Večeri za 5'. Bili su uzbuđeni i jedva su čekali početak emitiranja. Tijekom cijelog iskustva, i prije i nakon snimanja, pružali su mi veliku podršku.
Posebno bih istaknula svoju prijateljicu Iris, koja mi je u svakom trenutku najveća podrška i oslonac. To mi zaista puno znači jer mi je važno znati da uz sebe imam i podršku svojih vršnjaka. Javile su mi se i neke osobe koje dugo nisam vidjela, a njihove poruke podrške posebno su me razveselile.
Prijateljima ne pripremam ručkove i večere toliko često jer sam u učeničkom domu. Ipak, nedjeljom, kada se vratimo kući, često se nađe neki kolač ili kiflice pa se svi zajedno okupimo i počastimo.

U čijem si društvu gledala ovotjednu 'Večeru za 5'?
Epizode sam gledala s prijateljima i odgajateljicama u domu. Ovisno o danu, neki od prijatelja bili su u školi, a ponekad ni odgajateljice nisu bile prisutne, pa smo epizode gledali u različitim društvima. Sve mi je to dodatno potvrdilo koliko imam dobre prijatelje i veliku podršku obitelji i ljudi koji me okružuju.
Koji su tvoji dojmovi na sudjelovanje u 'Večeri za 5'?
Sudjelovanje u Večeri za 5 jako mi se svidjelo i bilo mi je to jedno novo i posebno iskustvo. Trudila sam se što više ostati svoja i vjerna sebi, biti iskrena prema svima i ponašati se pristojno, onako kako su me roditelji odmalena učili. Mislim da sam u tome uspjela. Ostala sam iskrena i svoja, a nadam se da će to prepoznati i gledatelji.

Kakvi su ti planovi za budućnost? Koji je tvoj san?
Moj je san jednog dana imati vlastiti restoran u kojem ću moći u potpunosti uživati u kuhanju i posvetiti se svakom jelu. Želim da to ne bude samo mjesto na koje ljudi dođu jer su gladni, pojedu i odu, nego mjesto na kojem će doživjeti nešto posebno. Voljela bih da se u svakom jelu osjete trud, ljubav i pažnja koju sam uložila u njegovu pripremu te da gosti nakon posjeta ponesu lijep doživljaj i uspomenu zbog koje će se poželjeti vratiti.
A sada nekoliko brzopoteznih pitanja...

Omiljeno jelo?
Tjestenina i rižota, a od brze hrane kebab.
Omiljeni desert?
Ledeni vjetar i bijeli Egipat.
Omiljena svjetska kuhinja?
Talijanska i azijska.
Najdraži začin?
Sol.
Namirnica bez koje ne možeš?
Povrće.
Kuharica ili vlastite ideje?
Volim pronaći inspiraciju u kuharici, a zatim je iskoristiti za stvaranje vlastite ideje.
Najneobičnije jelo koje si probala?
Svinjski i janjeći mozak te morski pas.
Najdraži hobi?
Rolanje i šetnje s prijateljima.
Nove epizode 'Večere za 5' gledajte od ponedjeljka do petka u 17.50 sati na RTL-u, a prije svih na platformi Voyo.















