Rođen u Austriji, rukometni profesionalac u Mađarskoj, a srcem i dušom vođa hrvatske reprezentacije. To je, u najkraćim crtama, Ivan Martinović, novi kapetan rukometne reprezentacije čija priča nadilazi sportske terene. Kroz spoj austrijske discipline i hrvatskog temperamenta, ovaj 27-godišnjak izgradio je put od dječaka koji je na okupljanja putovao tatinim automobilom do igrača koji s ponosom nosi kapetansku traku jedne od najjačih svjetskih reprezentacija.

Na pitanje tko je Ivan Martinović, odgovor stiže s dozom skromnosti koja ga je i učinila miljenikom navijača. "Ne volim pričati o sebi, tako sam odgojen. Skroman. Disciplina, red, rad", ističe Martinović. Upravo u toj rečenici sažeta je filozofija koja ga vodi kroz život i karijeru. Smatra da je njegova osobnost savršen spoj dvaju svjetova.

"To je nekako taj miks između hrvatskog gena i austrijskog gena. Mislim da to mene čini takvim kakav jesam i neću se promijeniti nikad", objašnjava kapetan. Ta kombinacija discipline naučene tijekom odrastanja u Beču i strasti koju nosi u krvi dala je igrača koji je istovremeno nevjerojatan profesionalac i čovjek velikog srca, kako ga opisuju suigrači.

Nakon sedam godina provedenih u zahtjevnoj njemačkoj Bundesligi, Martinović je prošlog ljeta okrenuo novu stranicu i potpisao četverogodišnji ugovor s rukometnim gigantom Veszpremom. Prvi odlazak iz Njemačke donio je veliku promjenu, ne samo u sportskom, već i u životnom smislu.

"Novi trener, novi jezik, malo je manje selo", opisuje Martinović svoje prve dojmove. Život u Veszpremu, gradu bogate povijesti, donio mu je mirniju svakodnevicu. "Svi su nekako lagani, opuštena je atmosfera. Sve je sitno, malo, nema puno žurbe. Imaš dvije-tri kavice, dobre restorane i to je to". Ipak, najveći plus za njega je blizina doma. Beč je udaljen samo dva sata vožnje, što mu omogućuje da često viđa obitelj. "Poželio sam biti sa svojima i već sam bio pet-šest puta doma", s osmijehom kaže Martinović, potvrđujući da mu je obiteljska povezanost iznimno važna.

Kada nije na rukometnom terenu, Ivan Martinović vrijeme provodi u aktivnostima koje ga opuštaju i ispunjavaju. Uz dodatne treninge u teretani i šetnje, nedavno je otkrio i novu strast. "Sad sam počeo malo i čitati knjige, žena me malo motivirala", priznaje kroz smijeh. Uz sportske obveze, Martinović je i student, iako u šali prihvaća titulu "vječnog studenta" jer mu obveze ponekad stanu na put. No, obećaje, na sljedećem prvenstvu pohvalit će se diplomom.

Njegov profesionalizam i radnu etiku prepoznali su i navijači Veszprema, koji ga obožavaju. Za njih je rukomet više od sporta, a Martinović uživa u toj atmosferi. "Jednostavno žive za rukomet. Šezdeset minuta vlada specijalna atmosfera i stvarno uživam na svakoj utakmici", kaže Ivan, koji je u Mađarskoj napokon ostvario i svoj veliki san, igranje u Ligi prvaka.

Njegov uspon do vrha hrvatske rukometne reprezentacije nije bio lagan. S ponosom se prisjeća svojih početaka, koji svjedoče o njegovoj upornosti. "Bio sam četrdeset prvi igrač na prvom okupljanju kad me zvao trener Hrvoje Šušak. Putovanje s busom, pa me tata vozi... Nikad ne bih rekao da ću jednog dana biti kapetan i osvojiti medalju", iskreno govori Martinović.

Danas, s kapetanskom trakom oko ruke, spreman je povesti hrvatsku rukometnu reprezentaciju u nove pobjede na nadolazećem Europskom rukometnom prvenstvu za muškarce. S nevjerojatnom ekipom, za koju kaže da je prava "klapa", želi ponoviti uspjehe i pokazati snagu hrvatskog rukometa. Njegov put dokaz je da se skromnošću, radom i vjerom u sebe mogu ostvariti i najveći snovi, a nacija se tome nada jer ponovno je vrijeme za rukomet!

Rukometno ludilo na RTL-u i platformi Voyo kreće!