Nakon što je crveni tim izgubio u napetom izazovu povlačenja užeta, u kojem su o sudbini trenera odlučivale sekunde, odgovornost za neuspjeh pala je na taktiku. Dubravko, koji je predložio strategiju, odmah se našao u defenzivnom položaju, pokušavajući objasniti svoje odluke. No, njegova reakcija nije bila samo odgovor na izgubljenu igru; bio je to odraz duboko ukorijenjenog obrambenog mehanizma, oblikovanog desetljećima prije nego što je uopće kročio u "Život na vagi". Njegov trener, Edo Mehmedović, prvi je prepoznao da se iza frustracije krije nešto više. "To su neki mehanizmi koji mogu uzročno-posljedično biti povezani zapravo s problemom pretilosti", objasnio je Edo, započevši s Dubravkom razgovor koji je razotkrio bolnu pozadinu njegovih reakcija. Ono što je uslijedilo bila je iskrena i potresna ispovijest o vršnjačkom nasilju koje ga je obilježilo za cijeli život. Vrativši se u djetinjstvo, Dubravko je s knedlom u grlu opisao osjećaj odbačenosti koji ga je pratio od najranijih školskih dana. "Još od osnovne škole morao sam se opravdavati za tuđe greške", započeo je svoju priču. Kao dječak koji je u školu došao iz drugog sela, odmah je postao meta.

"Nisam bio prihvaćen. Smještali su mi, a ja sam se morao opravdavati", prisjetio se situacija u kojima su mu podmetali krađu škara ili ga optuživali za tuđe nestašluke. Te je osjećaje nepravde opisao kao nešto što se danas moderno zove *bullying*. "Kad znaš da za nešto nisi kriv, a društvo te napada, naravno da moraš imati nekakav obrambeni mehanizam." Najviše ga je, kaže, zaboljela situacija iz kasnijih razreda osnovne škole. "Prijatelji su ukrali bicikle, a na kraju sam ja ispao kriv", ispričao je, a u njegovu se glasu osjetila težina nepravde koja ga i danas proganja. Ta potreba da se neprestano brani i dokazuje svoju nevinost postala je dio njegove osobnosti. Trener Edo s velikom je empatijom slušao Dubravkovu priču, ističući koliko su takva iskustva formativna. "Zar nije interesantno čuti čovjeka koji ima približno 60 godina kako se prisjeća ovakvih iskustava iz svog ranog djetinjstva?" upitao je, dodajući ključnu rečenicu: "Neke tako stresne situacije ostanu kao pečat u našoj svijesti za cijeli život." Povezao je to s Dubravkovom borbom s kilogramima, objašnjavajući kako nerazriješene traume često vode do nezdravih mehanizama suočavanja, uključujući i prejedanje. "Prije ili kasnije, svi kosturi izađu iz ormara", zaključio je Edo, naglašavajući važnost suočavanja s prošlošću.

Na pitanje kako se nosio s tim osjećajem nepravde, Dubravko je dao odgovor koji ledi krv u žilama: "Najviše sam se sam kažnjavao." Umjesto da se prepusti bijesu, on je odabrao teži put – pokušavao je biti što bolji, raditi više od drugih i dokazati svoju vrijednost. "Nakon one situacije s biciklom, otišao sam na radne akcije. Tamo sam radio najviše što sam mogao, samo da ljudi shvate da nisam lopov, da nisam delinkvent", ispričao je. Njegova borba nije bila usmjerena prema onima koji su mu nanosili bol, već prema samome sebi, u vječnom pokušaju da popravi sliku koju su drugi stvorili o njemu. Dubravkova emotivna ispovijest snažno je odjeknula i pokazala da je "Život na vagi" mnogo više od pukog gubljenja kilograma. To je arena u kojoj se kandidati suočavaju s najdubljim strahovima i bolima, a proces fizičke transformacije neodvojiv je od onog psihičkog. Njegova priča postala je snažan podsjetnik da je za istinsko iscjeljenje potrebno prvo zacijeliti rane duše, one koje vaga nikada neće moći izmjeriti.

Novu sezonu 'Života na vagi' gledajte od ponedjeljka do petka u 21.15 na RTL-u ili 24 sata prije prikazivanja na televiziji na platformi Voyo.