Danas na svoje sudjelovanje u 'Životu na vagi' gledam kao na najvažniji preokret u svom životu", tako svoju priču započinje Samanta Fiolić, kandidatkinja osme sezone 'Života na vagi' čiji je put bio daleko više od borbe s kilogramima - njezin izlazak pred kamere bio je izlazak iz sjene trauma, tišine i unutarnjih borbi.
Bila sam slomljena, ne samo fizički nego i iznutra. Nosila sam 150 kilograma, ali to nije bio samo teret na tijelu, to je bila težina boli, tuge, neizgovorenih trauma i borbi koje sam godinama potiskivala. 'Život na vagi' mi nije samo pomogao da smršavim, pomogao mi je da ponovno pronađem sebe. Naučila sam kako to izgleda kad se netko istinski bori za sebe, kad padneš pa se digneš, i da suze nisu samo znak slabosti nego i hrabrosti. Taj mi je show dao priliku da stvarno živim i da svojoj kćeri pokažem kako izgleda hrabra mama. To me iskustvo promijenilo iz korijena. Nisam ista osoba koja je tada ušla u show, sada sam osoba koja se može pogledati u ogledalo i reći: Ponosiš se sobom", iskreno kaže Samanta koja se u showu prvi put suočila s istinom koju je dugo skrivala - bulimijom. Bilo je to jedno od najtežih priznanja, ali i prvi korak prema ozdravljenju.
Bulimija je bila moj najtiši krik. Godinama sam živjela u ciklusu krivnje, srama i boli, hraneći se da otupim emocije, a zatim kažnjavajući sebe jer sam 'popustila'. U showu sam prvi put izgovorila tu riječ naglas. I to je bio početak ozdravljenja, ne samo tijela nego i duše. Najteže je bilo promijeniti odnos prema hrani - da je ne gledam kao neprijatelja ili sredstvo kontrole, nego kao nešto što mi daje snagu. Učila sam ponovno jesti - polako, prisutno, bez osjećaja krivnje. Nije bilo lako. Ima dana kad se borim, kad me napadaju stari obrasci, ali sada imam alate, podršku i najvažnije vjeru u sebe", kaže Samanta i otkriva da se kod nje promjena nabolje događala postupno.
Ravnotežu sam našla u prihvaćanju. U spoznaji da nisam definirana bolešću, ni brojem na vagi, ni tuđim očekivanjima. Pronašla sam ljubav prema sebi kroz disciplinu, nježnost i novu vrstu hrabrosti - onu koja se ne vidi izvana, ali te svaki dan vodi iznutra", objašnjava i priznaje da je bila presretna kad je prvi put ugledala dvoznamenkasti broj na vagi. Nije to bio samo broj. Bio je to dokaz da mogu. Da vrijedim. Da nisam zauvijek zarobljena u ogromnom tijelu, zarobljena u onoj boli, u toj borbi s hranom, tijelom i vlastitim mislima", kaže i objašnjava da joj je to veliki poticaj za dalje.
Naučila sam slušati svoje tijelo, prepoznati kad sam gladna, a kad zapravo tražim utjehu. Više ne jedem da bih nahranila emocije, nego sebe - s ljubavlju, a ne krivnjom", otkriva i nastavlja: Druga velika stvar je kretanje. Ne zato da 'trošim kalorije', nego zato što mi kretanje daje osjećaj života. Bilo da je to šetnja s kćeri, igra, ples po stanu, ruta hodanja ili teretana sada je to izvor radosti, a ne kazna. Naučila sam i koliko su važni san, voda, odmor. Naučila sam reći 'ne' kad osjećam da gorim iznutra i 'da' sebi - da si dam prostor za disanje, da zastanem, da osjećam... I možda najvažnije, poštujem svoje granice i svoje emocije. Prije sam ih gušila hranom ili šutnjom. Sad ih nastojim osluškivati. I u tome svakodnevno učim."
Samanta ne krije da ima dana kada poklekne, ali sigurna je da se više neće vratiti na staro jer su je i njezina borba s kilogramima i bulimijom naučili strpljenju, ali i da je njezin najveći motiv njezina kćerkica. Ona me gura naprijed, ali me i uči stati. Naučila sam da ne moram biti savršena mama, ali da mogu biti prisutna, stvarna i nježna... Ponekad joj pričam što znači biti snažna i vjerovati sebi", kaže Samanta i zaključuje: Puno si oprostim. Puno učim. I svaki put kad pogledam svoju kćer, znam zašto se trudim. Želim da kaže: 'Moja mama nikad nije odustala od sebe.'"
Novu sezonu 'Života na vagi' gledajte ove jeseni na RTL-u i platformi Voyo.