Ostani doma
Kolumne / Ivo Anić

kolumna ive anića

I ja bih volio da su u pitanju ljudi gušteri, ali na žalost - nisu

I ja bih volio da su u pitanju ljudi gušteri, ali na žalost - nisu
Shutterstock

Unosom kontrolirane zaraze u populaciju, sama zaraza mora gubiti na intenzitetu. Ljudi o tome malo znaju, pa kuju svoje teorije zavjere, no cijepljenje samo i isključivo tome služi – da čovječanstvo što prije stekne imunitet krda.

Sveto trojstvo mojih formativnih godina činila su tri vizionara. Onaj prvi, Arthur C. Clarke, uveo me u prvu simbiozu znanosti i naučne fantastike tamo krajem sedamdesetih, koje sam uglavnom proveo listajući njegovu veličanstvenu enciklopediju "Misterije svijeta".

Kišne i sniježne večeri odlučio sam provoditi u malenoj gradskoj knjižnici blizu kuće u koju bi me majka dovela i došla po mene. Moju dječju maštu zaokupljao je Jules Verne, ali i biolog Isaac Asimov u jednakoj mjeri i nisam mogao dočekati Clarkovu "Odiseju u svemiru 2001" koju nitko od mojih ukućana nije razumio, osim mene.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Taman kada su moji ukućani mislili da me je prošlo, jer je došlo ljeto, ja sam upoznao svog drugog duha svetog, ali i onog "sa sekirom" što je bilo formativno jednako bitno. "Povratak zvijezdama" Ericha von Danikena promjenio mi je sve što sam dotad naučio pa sam se "Tragom bogova" zauvijek zaputio u pustolovinu koja se zove naučni skepticizam, kojom sam inficiran do dana današnjeg. Uskoro će u moj život ući Orwelova 1984 i Danikenov "Dan kada su došli bogovi", a ja ću dežurati pred svojim kvartovskim kioskom čekajući svaki broj tadašnje sarajevske "Arke" i "Misterija" magazina koji su se bavili meni dragim okultnim i pseudoznanstvenim temama, te neponovljivi "Sirius" za koji su tada pisala vodeća SF imena poput Roberta Heinleina, Williama Gibsona i Franka Herberta čija je „Dina“ najprodavaniji žanrovski SF roman svih vremena.

Paralelno s književnim formama Jugoslavija je tih godina njegovala i one televizijske, pa je na moju neizmjernu radost TV Sarajevo u kasno noćnom programu emitirala Zvjezdane staze – Novu generaciju. Dok se moja generacija uglavnom zabavljala stripovima, ja sam sanjao da ću za života, ako sve bude po planu, imati priliku barem turistički vinuti se u stratosferu i vidjeti svoj veličanstveni planet golim očima, okrugao naravno. 

No, konačno sam i ja odrastao uz svog trećeg kralja, onog koji me naučio da je znanost ključna u naučnoj fantastici i da joj moramo vjerovati, jedino njoj i nikom više. Taj čovjek bio je neponovljivi, jedan i jedini, onaj koji će na zlatnoj ploči Voyagerom i dan danas putovati susjednoj nam galaksiji prenoseći našu poruku mira - Carl Sagan.
Dr. Carl Edward Sagan otvorio je mojoj generaciji vrata znanosti i on je bio njen najveći ambasador. Carl Sagan naučio nas je da ne vjerujemo, da pitamo i da sanjamo, da pomičemo granice, ali isključivo činjenicama, dotadašnjim znanstvenim otkrićima, i dakako – maštom.

"Mi znamo što smo i kamo idemo"

Carl Sagan prvi je postavio tri modela života u svemiru. Prvi je onaj, dakle prva je vrsta ona koji ovlada svojim planetom, klimom i virusima na njoj, druga je koja to učini sa svojim sunčevim sistemom, a treća vrsta, ona ultimativna jest ona koja to učini svojom galaksijom. Kako nismo spadali niti u jednu vrstu još uvijek, bio sam strašno frustriran, no mlad i optimistični um nikada nisu pokolebale tehnološke manjkavosti. Ja sam znao da je samo pitanje vremena kada će moja generacija izmisliti warp pogon i teleportaciju, po uzoru na Spocka i kapetana Kirka i sve se to tada i događalo. Muziku smo mogli već slušati privatno na svojim Walkmanima, a računala su ušla u naš život prvim Commodoreima 64 i prvim programima koje smo učili sami stvarati. Prvu raketu konstruirao sam sam u dvorištu i susjedi zapalio rublje na balkonu, te razbio prozor.
Rastao sam u zemlji koja je to sanjala, u generaciji koja je odrastala na sličnim stvarima, generaciji iz koje će izaći najveći znanstvenici svijeta. Ako mi ne vjerujete, pitajte onog mršavog Puljka s kojim sam igrao košarku, danas on otkriva božje čestice i nastoji smisliti kako da raketni pogon zamijeni onim svjetlosnim. "Mi znamo što smo, i kamo idemo" kazat će vam još jedan velikan našeg vremena i sljedbenik velikog Carla, Neil deGrasse Tyson koji se ne libi biti opčinjen kao dijete jednako i "Igrom prijestolja" kao i Saganovim "Kontaktom".

Saganov san o mogućim svjetovima kozmosa nastavio je Neil, ponavljajući Carlovu mantru kako je samo znanost ona koju pitati treba, ali i ona koju propitkivati treba, kao formulu kojoj uvijek možemo dodati  jednadžbu crvotočine, ili tamne tvari, ili pulsara, kvazara koje tek trebamo otkriti.

Carl Sagan nije me naučio samo da budem vjeran znanosti, Carl Sagan me poput svih koje sam vam spomenuo do sada, naučio da vjerujem, da pitam i istražujem, jer je to čovjek koji je predvidio globalno zatopljenje još šezdesetih i čovjek koji je  držao kao jedini preduvjet da ljudska vrsta ide naprijed donosi znanost, nikako religije, politika ili društvene dogme.

Ja vjerujem da smo kao vrsta naučili i postigli puno, isto kao što vjerujem da su nas mnogi kočili u progresu, kao što nas sve koče i dan danas pa sam odlučio, po Saganovim principima, pristupiti jednom od najvećih problema s kojima se naša civilizacija susrela, s problemom koji nas je sve prvi put u povijesti zatvorio po kućama i zaustavio nam progres, zaustavio nam evoluciju, znanstvena otkrića i zabranio nam put ka zvijezdama.

Žele nas čipirati?

Zanimalo me kao pobornika teorije o drevnim vanzemaljcima što dosadašnja znanstvena otkrića kažu o toj epidemiji koju su, kako mnogi tvrde, uzgojili u laboratorijima da nas čipiraju i tako po Otkrivenju sve izruče Antikristu.
Distanciranje i zatvaranje je nažalost jedina dosad poznata epidemiološka i znanstvena mogućnost da se virus uspori, dok čovječanstvo ne uspostavi imunitet krda, a koji se uspostavlja masovnim cijepljenjem ili prirodnim putem.
Prvi korak smo uspješno dakle apsolvirali, odradili smo mudro i pametno svoju karantenu, no zašto je ona važna i zašto je jedini odgovor na pandemiju, kao što me Carl Edvard Sagan naučio, pokazala je opet i isključivo znanost. "Imunitet krda" sintagma je o kojoj se ovih dana toliko priča, kako u javnosti, tako i u stručnim krugovima, a da se toliko malo o tome zna i da se toliko malo o njemu objasni jednostavnim riječima.

Imunitet krda je važan i jedini je oblik borbe protiv svake pandemije. Drugi nemamo. Imunitet krda je jedini način da usporimo infekciju, a poučeni dosadašnjim iskustvom, usljed usporavanja iste ona nestaje i odlazi u povijest. MERS, SARS – COV, i naš SARS –COV 2, nepoznate su infekcije za koje ne znamo koliko će trajati pa čak i u slučaju da postanemo imuni, po sistemu krda kako u prototipu definicije to možemo zaključiti. HCOV – OC43, HCOV-22 9E, HCOVNL63, virusne su infekcije koje su nam poznate i naučili smo se po sistemu krda nositi sa njima, i sada dolazimo do onog bitnog.

Postoje samo dva načina da čovječanstvo stekne imunitet krda. 

Jedan je način da se imunitet stekne sam (a imunitet krda jest kada se virus ne može dalje prenositi jer ima toliko zaraženih) i imunitet krda se stječe cijepljenjem. Dakle svim skepticima, svim mojim prijateljima koji vjeruju u izvanzemaljce i ljude guštere, cijepljenjem koje neće biti u svrhu čipiranja ljudi, već u svrhu stvaranja imuniteta krda, na moju veliku žalost moram priznati kako su u krivu.

I ja bih volio da su u pitanju ljudi gušteri, ali nažalost – nisu.

Drugim riječima, unosom kontrolirane zaraze u populaciju, sama zaraza mora gubiti na intenzitetu. Ljudi o tome malo znaju, pa kuju svoje teorije zavjere, no cijepljenje samo i isključivo tome služi – da čovječanstvo što prije stekne imunitet krda.

Pošto nažalost još cjepivo nemamo, a cijeli svijet je u utrci za pronalaskom istog, ostaje nam samo socijalna distanca, redovna  higijena i adekvatna zaštita kao jedina pomoć najviše u vremenu koje dolazi. U vremenu kada se svi opuštamo i vraćamo na svoje poslove, u svoje urede, u svoje firme i u svoje školske klupe. Ništa više neće biti isto, ali ja duboko vjerujem u znanost jer su me tome naučili velikani mog vremena. I duboko vjerujem u ljude oko sebe, koji će shvatiti koliko je nužno vjerovati u znanost, a ne u lažne vijesti koje su postale oružje modernog doba.

Nalazimo se pred maratonom za koji ne znamo točan ishod. U utrci smo s vremenom i s virusom, za koji nemamo službene podatke da aerosolno slabi dolaskom toplijeg vremena. Ponukani politikom, koja više očito nema strpljenja, svi smo od sutra na ulici, i svi smo odgovorni sami prema sebi, ali i prema drugima. No najviše, svi smo odgovorni da ne širimo paniku, strah i lažne vijesti, posebno one koje govore o cijepivu kao vrsti čipiranja ljudi iza koje stoje mračni vladari Novog svjetskog poretka.

To je naša obaveza, i to je jedini način da se kao društvo sa što manjim brojem žrtava izvučemo iz ovoga.

Ma koliko ta ideja meni starom ljubitelju teorija zavjere bila teška, ona je nažalost istinita i jako, jako važna. Što više budemo vjerovali pseudoznanstvenicima, a posebno onima kojima je njihova religija važnija od vaših života, što više budemo vjerovali politikanstvu i politici kojoj su važniji izbori od našeg zdravlja i što više budemo vjerovali u nepostojanje maratona koji nas sve čeka, to će taj marton biti duži, biti će strašniji i bit će na koncu smrtonosniji.

Maraton koji čovječantvo trenutno trči s koronavirusom mora biti i vaš maraton, jer drugačije taj isti maraton nema smisla. Učite o njemu, informirajte se o njemu, i kako me naučilo moje sveto trojstvo, vjerujte samo onima kojima vjerovati treba.

Onako kako nas je učio čovjek čija je zlatna ploča prikačena na Voyageru sada negdje na putu za Alfa Centauri, na putu ka našoj susjednoj galaksiji.

"Organizirali smo civilizaciju čiji su svi bitni elementi duboko povezani i ovise sa znanošću i tehnologijom, koje istodobno nitko ne razumije. To je siguran recept za katastrofu. Zapaljivi spoj neznanja i moći, prije ili kasnije, eksplodirat će nam u lice. Ljudsko je poslanje učiti i tim znanjem učiti druge, tako jedino možemo spoznati svemir!" (Carl Edvard Sagan)

Reci što misliš!