Ostani doma
Kolumne / Ivo Anić

kolumna ive anića

Paralelna stvarnost Karoline Vidović Krišto kojoj, na pravdi Boga, nije jasno čemu se ta nesretna Hrvatska smije?

Paralelna stvarnost Karoline Vidović Krišto kojoj, na pravdi Boga, nije jasno čemu se ta nesretna Hrvatska smije?
Zeljko Lukunic/PIXSELL

Dok se hrvatska javnost danas zabavlja otkrivajući Karolinu Vidović Krišto, sjetio sam se samoukog vodičkog umjetnika Josipa Jole Mateše. Njegovo posljednje djelo, križ s krvavim fetusima, mislim da još krasi oltar župne crkve sv. Križa u Vodicama. Kada su novinari upitali Matešu zbog čega ta instalacija, Mateša im je odgovorio kako je ponosan na svoj rad i kako smo mi Hrvati najveći neprijatelji sami sebi. Ono što me sjetilo našeg najpoznatijeg performera u narodnoj nošnji, bio je izraz lica kada je jedna od novinarki bojažljivo konstatirala kako zasigurno ima ljudi kojima se ta njegova instalacija neće svidjeti. 

Josip Jole Mateša bio je iskreno konsterniran. Zar bi u mojoj Hrvatskoj mogao postojati čovjek, ili žena, koja bi podržavala pobačaj? Ta ja imam farmu teladi i da sam ih bacao u smeće stavili bi me u ludnicu. Zar život ne počinje začećem? I tko ste to vi ljudi oko mene? Kakvi ste vi to novinari? Gdje sam ja ovo? 

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Iskreni strah ja sam vidio tog momenta na licu Josipa Jole Mateše, kao da se čovjek našao u istoj zemlji, ali u nekoj paralelnoj stvarnosti. Pamtite li legendarni skeč Top liste nadrealista i Đuru milicionera? Kada se probudi u zoni sumraka u kojoj se čita Nietszche i sluša Mozart? Pamtite li legendarnog Milu Pendreka? Eto taj izraz na licu imao je naš Josip, našavši se pred novinarima u paralelnoj stvarnosti, u zoni sumraka u kojoj ga ovi pitaju neće li kojeg Hrvata uvrijediti njegova instalacija koju je on postavio na pravdi Boga, a u čast izumiranja roda svoga. 

Vezana vijest

Karolina Vidović Krišto

Sitniji problemi

Isti taj izraz lica imala je u srijedu Karolina Vidović Krišto. Kao i uostalom pola Hrvata koji su se prije nepunih nekoliko sati upoznali s njom. Karolina Vidović Krišto izašla je pred novinare s novom frizurom, blistava i pažljivo posložene garderobe i s osmjehom koji će zagrliti čitavu Hrvatsku (oh kako nam je falio taj osmjeh od kada nam nema prve i nikada prežaljene predsjednice), uskliknula kako će se u Saboru boriti za istinu i pravdu, kako će hrabro ustajati protiv korupcije i svega zla u hrvatskom društvu te da prijedloge koji budu dobro neće gledati kroz prizmu onoga tko ih je predložio. Na koncu, svi smo mi Hrvati, zar ne? 

I tada su počeli sitniji problemi.

Netko je od novinara, valjda bolesnik kakav sam i sam koji ponedjeljkom, srijedom i petkom uredno prati Bujicu, priupitao tip –top uređenu zastupnicu nije li se barem do sada isticala kroz formu Drugog svjetskog rata i namjerava li to mijenjati? Karolina se malo uzvrpoljila, jer nije odmah shvatila pitanje, zašto bi Drugi svjetski rat bio sporan iako smo ga časno izgubili pa je kazala uz namješten osmjeh kako je to prvo što čuje, te kako se do sada borila za prava svakog državljanina RH koji je zbog korupcije ugnjetavan, za prava djece i kako namjerava gorljivo nastaviti istu borbu najviše za prava naših branitelja i dragovoljaca.

"Treba se čuti djecu koja su preživjela pobačaj"

(Pixsell)

Kako novinari nisu isprva shvatili kakve veze ima korupcija s Drugim svjetskim ratom, tako je naša Karolina nastavila gugutati o svom Domovinskom pokretu koji će ostati dosljedan kao i ranije, te kako će sada imati i potpredsjednika Sabora. Tada su novinari naravno, već skužili, i odmah je priupitali gurkajući se šeretski što misli o zakonu o zabrani pobačaja? Sada ću odgovor citirati, jer ga citira pola Hrvata po društvenim mrežama koji su tek upoznali Karolinu Vidović Krišto: 

"Po mom iskustvu se ideologijom ne bave ljudi koji su inteligentni i koji se bave činjenicama, a takvi su ljudi i u vjeri - kada vjerujete u Boga, ideologija vas ne zanima. Treba se čuti djecu koja su preživjela pobačaj, razgovarati s onima koji su nakon provođenja pobačaja doživjeli katarzu. Kada čuju iskustva tih ljudi, hrvatska će se nacija dići protiv pobačaja."

Jasno je da se pola Hrvatske danas valja od smijeha na ovu izjavu, koju je mrtva –hladna dala okupljenim novinarima novopečena zvijezda, kao što nas čeka još tisuću novih od rečene zastupnice koju će novinari ne sumnjamo salijetati već od slijedećeg jutra. No meni nije promakao konsternirani izraz lica naše zastupnice kada su se neki novinari počeli smijati, a bogami smije se danas i čitava Hrvatska.

Karolini Vidović Krišto, na pravdi Boga, nije jasno čemu se ta nesretna Hrvatska smije? Zar bi u mojoj Hrvatskoj mogao postojati čovjek, ili žena, koja bi podržavala pobačaj? Ta ja da imam farmu teladi i da sam ih bacala u smeće stavili bi me u ludnicu. Zar život ne počinje začećem? I tko ste to vi ljudi oko mene? Kakvi ste vi to novinari? 
Gdje sam ja ovo? 

Pamtite li legendarni skeč Top liste nadrealista i Đuru milicionera? Kada se probudi u zoni sumraka u kojoj se čita Nietszche i sluša Mozart? Pamtite li našeg legendarnog  Milu Pendreka? Eto taj izraz na licu imala je naša Karolina i ima ga još uvijek, našavši se pred novinarima u paralelnoj stvarnosti, u zoni sumraka u kojoj ga ovi pitaju neće li kojeg Hrvata uvrijediti njegova instalacija koju je on postavio na pravdi Boga, a u čast izumiranja roda svoga. 

I kakvi su to novinari oko mene? Kakva je ovo Hrvatska? Gdje sam ja ovo?

Vezana vijest

capak i capak

Paralelna stvarnost

Da bi shvatili taj izraz lica morate odgledati te emisije na jednoj lokalnoj televiziji. Sve te goste, da bi uhvatili onu pravu. Karolinu Vidović Krište glavom i bradom. Da bi shvatili njenu konsterniranost trebali ste odgledati tu emisiju u kojoj voditelj podilazi našoj vedeti da je ova maltene tek sletjela iz Stockholma s Nobelovom nagradom za mir pod rukom. Na takve je novinarske dočeke naime navikla naša Karolina Vidović Krišto. I na takvu Hrvatsku da se razumijemo. Hrvatsku u njenom Domovinskom pokretu, Hrvatsku u kojoj ona krasi naslovnicu Hrvatskog tjednika, Hrvatsku u kojoj joj ljube ruke i pobožno slušaju što ona govori. Mislite da je Karolina Vidović Krišto prvi puta odgovorila na pitanje o pobačaju i napravila slučajan gaf?

Karolina Vidović Krišto, u emisiji Bujica, točno je u zarez izjavila istu rečenicu na odobravanje voditelja i ponovila je dva puta. Dva puta. Zapisao sam. Podcrtao crvenom olovkom. I pogađate, istu tu rečenicu papagajski je ponovila i u Saboru, na radost čitave nacije. 

I u tome je poanta.

I Karolina Vidović Krišto i Josip Jole Mateša isti su ljudi iz iste paralelne stvarnosti u kojoj zajedno živimo. U toj njihovoj paralelnoj stvarnosti živimo. U toj paralelnoj stvarnosti postoje samo hrvatski branitelji i oltari domovine, četnici koji oštre kame i naravno Hrvatki narod koji izumire na pravdi Boga.

I sada se čitava Hrvatska čudi i snebiva tko je Karolina Vidović Krišto?

Samo jedna od nas dragi moji. Samo što sada neće ići samo povremeno u Bujici nego u kontinuitetu. Od ponedjeljka do petka. Jer ste vi to tražili. 

Vojo Nietszche!

Vojo Mozart!

 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su isključivo osobni stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav redakcije RTL.hr-a

Preporučujemo ti još sadržaja

Reci što misliš!