Ostani doma
Kolumne / Ivo Anić

kolumna ive anića

Lažni moralisti nikad neće nestati. Koga boli pipi?

Lažni moralisti nikad neće nestati. Koga boli pipi?

Da je te davne i ćudoredne 1982. godine postojao uopće Instagram, Facebook i slične pizdarije, kladiti bih se mogao da bi se pola Jugoslavije zakrvilo oko reklame za "Fantu - ali našu"

Tamo davne i ćudoredne 1982. godine, (iako naravno riječi ćudoredno u Jugi, hvalim te ćudoredni Bože, nije ni bilo), za Miss Jugoslavije izabrana je niti malo ćudoredna Ana Sasso i nije to ćudoredno ljeto ni prošlo da je ista snimila reklamni spot za "Pipi" osiguravši sebi besmrtnost u Splitu, a ćudorednog mi Boga i šire. 

Diljem ćudoredne Jugoslavije na čijim će ćudorednim trafikama osvanuti prvi puta časopis "Erotika" uz neizbježan, ali tada već ćudoredno dosadan "Start". Eh, to ćudoredno ljeto koje pamtim po Naranjitu i Ani Sasso koja izlazi iz mora u mokroj majici, kao što ga pola moje generacije pamti po istom, nismo se micali s Bačvica čekajući sve kako će iz pravca Ovčica Asja Brešan i Vlasta Tolić izroniti iz mora, a Ana Sasso skočiti iza leđa Ivana Šole točno nama balavcima u naručje. Ćudoredna Jugoslavija iznenada i nije više izgledala toliko ćudoredno, zahvaljujući upravo toj reklami u kojoj Ivan Šola, Miro Pivac i Milivoj Bebić voze motore po najpopularnijoj plaži na svijetu, a iza njih nam razdragano mašu, sa 50 kubika pod nogama naše sa kikicama Pipi djevojke. 

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Da je te davne i ćudoredne 1982. godine postojao uopće Instagram, Facebook i slične pizdarije, kladiti bih se mogao da bi se pola Jugoslavije zakrvilo oko reklame za "Fantu -  ali našu". Davno je to bilo, bliže će ćudorednih četrdeset godina, nego li trideset, a ništa se na ovim prostorima promijenilo nije kako ste do sada shvatili.

Vezana vijest

Radovan Fuchs

Sve bi bilo isto

Marksisti i sociolozi, aktivisti i komunisti, ratni veterani i katoličke udruge, SUBNOR i udruga Vigilare, isto bi se krvili preko društvenih mreža, da nije tog tehnološkog odmaka u kojem smo od narodne predaje, stigli do narodne primopredaje poruka i misli, ali sve je vjerujte mi u dlaku identično, samo tehnološki naprednije. Od napada na velik dio kršćana, do grubog nasrtaja na socijalističku omladinu Jugoslavije i njena morala, do "neprirodnog i neprihvatljivog" što duboko vrijeđa predsjednike katoličkih udruga i centralnog komiteta, sve bi isto bilo, da nije te igre riječi s institucionalnim  četrdesetgodišnjim odmakom. 

I sve zbog jedne obične marketinške kampanje.

Istina, "bolimepipi" bio je, kao što je i danas, hrabar marketinški potez koji bi podijelio javnost Jugoslavije ili Hrvatske ovako ili onako, istina jest kako se ta javnost dijeliti dade i bez "homo – propagande" kako tvrde iz ćudorednih udruga, kao što bi se dijelila i oko javnog morala SFRJ, no bile to gole žene, goli muškarci, nabrijani motori i suptilno mokre majice iz kojih vire ženske grudi, dvije stvari su u ovih bliže četrdeset godina potpuno iste i ne dadu se izgleda tako lako promijeniti.

Dvije istine, a one su kako je ovaj naš balkanski svijet pun lažnih moralista, onih koji će se snebivati i križati i da je taj isti svijet pun hormona koji će u istim reklamama uživati. I onda je, kao što je i sada, bilo sasvim dovoljno lažnih moralista, glasnih komunista, socioloških i pedagoških erudista, u dlaku istih kakvi su i danas. Bili oni iz centralnih ili katoličkih komiteta, sasvim svejedno.

No jedno što sigurno znam, a sjećam se kao da je danas bilo, bilo je to da smo imali četrnaest i da nas je iskreno "boliopipi" za sve koji su se ćudoredno snebivali i krišom krstili. Kao što vjerujem četrnaesto godišnjake i dan danas "bolipipi" za nas odrasle debiliste.

Vezana vijest

Ivo Anić

Teško se pomiriti s time da si ono što jesi

Nije istina tada bilo u ćudorednoj Jugodslaviji obnaženih muških guzica i držanja za ruke na Bačvicama, što o širini ove nam ćudoredne države govori mnogo, no bilo je sasvim dovoljno lažnih moralista koji su se zgražali nad Aninim sisama, a u isto vrijeme naše četrnaestogodišnje vršnjakinje promatrali kao se svlače u školskim garderobama. Ili nas četrnaestogodišnjake, svejedno. Na kraju ti sve te reklame koje nekoga ćudoredno uvrijede dođu na isto. Uvrijede u njemu ono što on duboko i jest. 
Ono što ga je potaknulo u svojoj nutrini da taj osjećaj i potrebu – proglasi uvredom. Jer se teško pomiriti da si u životu ono što nisi, kao što se teško pomiriti da si ono što jesi, a sebi nikada priznati nećeš. Dok ne reagiraš kako reagiraš na jednu običnu reklamu koja te toliko uzbudi da je proglasiti uvredom moraš. 

Ćudoredno ili ne, bojkotirali vi Pipi ili ne, jedno je sigurno. Na ovim prostorima će svega biti, a najviše uvijek i u svakom vremenu lažnih moralista. Onih koji nikada nisu prihvatili prvo istinu o sebi, da bi je tako prozirno ukazivali u drugima. Onih koji se sebe i onoga što jesu srame, pa maltretiraju vas svojim ćudorednim životom.

 

Preporučujemo ti još sadržaja

Reci što misliš!