Ostani doma
Kolumne / Ivo Anić

TAKO TO STARI LJUDI RADE

Po studiji penzioneri prvo plate račune i režije pa što ostane rasporede na unuke i hranu. I čekaju da im najmiliji dođu

Po studiji penzioneri prvo plate račune i režije pa što ostane rasporede na unuke i hranu. I čekaju da im najmiliji dođu
Kristina Štedul Fabac/Pixsell

Nasmijala se odrazu svog lica u ogledalu masivnog, starinskog ormara. Negdje je to pročitala u nekakvim novinama. Magazinu u frizerke. Odavno ne kupuje štampu jer nema, ali tu i tamo, dok čeka da se osuši boja, pročita nešto takvo praktično, nekakvu analizu nečega

Netko je radio studiju o ponašanju penzionera. Po studiji, oni plate prvo račune i režije pa što ostane rasporede na unuke i hranu. Sjetno je izvukla pleteni pulover koji je napravila za Božić za Kristijana. Hoće li mu biti, velik nije znala. Po slikama koje su joj slali, već je izrastao u velikog dječaka. Čekala je kao i svaki Badnji dan i okitila bor. Malo višnjevače diglo joj je raspoloženje, nije to uradila od kada je Frane preminuo.

"Bože", pomislila je, "kako je samo taj čovjek volio Božić, kako se veselio tim danima, djeci, darovima, prijateljima". Jednom je svu plaću potrošio na poklone pa su morali dignuti minus sa banke u prvi mjesec. Pogladila je rukom uredno složene kapute i košulje, još su mirisali na Frana, a izgubila ga je prije sedam godina. Sedam dugih Božića, sedam tihih dočeka uz tišinu starog sata i malo višnjevače koju joj je radila sestra.

Vezana vijest

Umirovljenici

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Odlučila se za krznenu bundu i tople rukavice. Račune je pospremila u torbicu i pogledala u starinsku bilježnicu s receptima. Kao i svake godine, napravit će orahnjaču koju Kristijan tako voli, napraviti pašticadu i čekati. Kada se zatvore sve trgovine, kada ulice opuste ona će upaliti svijeće i raspremiti stol, izvaditi svečane tanjure i beštek i čekati.

Tko zna, možda je ove godine ipak iznenade, možda je to i razlog što se nisu javili već par dana, ta Norveška je na samo nekoliko sati leta. Uzdahnula je uzbuđeno i izašla u toplo Silvestarsko jutro. Na obližnjoj maloj tržnici imala je sve što joj treba i što je zamislila. Stala je u red na pošti i čekala.

Nervoza.

Uredno se cijepila i u ruci držala potvrdu. Nekoliko ljudi je požurivalo jednu staricu koja se nije mogla odlučiti za marke. Tko to više šalje razglednice i čestitke za Božić i Novu godinu? Stari ljudi, pomislila je i nasmijala se. Službenica je uzela račune i tipkala brzo u kompjutor, kada joj je rekla konačni izračun isprva je mislila da je pogriješila. Zamolila je ljubazno da ponovi izračun još jednom. Nije bilo promjene, u novčaniku joj je točno ostalo dvjesto kuna što je bilo premalo za bilo što, a kamo li za orahe i teleću ružu koju je namjeravala kupiti. Iz pošte je izašla potpuno očajna i odlučila je sjesti u obližnji caffe bar, popiti kavu i razbistriti misli.

Vezana vijest

Umirovljenici

Iz torbice je izvadila mobitel. Još ništa, nikakve poruke niti poziva. Duboko u sebi je znala da neće doći, sutra, negdje kroz jutro zasvijetlit će poruka od njenog sina i snahe negdje iz divljine Norveške u koju odu za blagdane i oni će joj čestitati Novu godinu i obećati svakako doći za iduću.

Potpuno prazna, ljubazno se nasmješila konobarici i tek tada, na stolu primjetila plavu omotnicu. U omotnici je bilo ravno tisuću kuna. Ni papira, ni računa, nikakvog imena ili broja, samo novac u novčanicama po dvjesto kuna.

Razmišljala je vrteći omotnicu u rukama i gledala mesnicu točno prekoputa, razmišljala je i donijela odluku.

Konobaricu je zamolila za uslugu. Pronašla je omotnicu i ostavila broj, nije vjerovala nikom već samo sebi, ako netko očajan dođe i traži svoj novac, neka je nazove na njen telefon, ona će se svakako javiti.

Vratila se u stan i pustila jazz. Frane ga je tako volio na Silvestrovo. Od stvari koje je imala u kući, pokušala je sastaviti kakvo jelo, a malo zatim skuhala sebi čaj. Novogodišnji program bio je već po navici dosadan i jednoličan, priglup. Pokušala se truditi da ne razmišlja i da ne bude tužna, to je samo život, život starih ljudi kakve već anketiraju priglupi novinari i traže od njih priglupe informacije. Uzdahnula je i natočila višnjevaču. Na starom masivom satu odzvonilo je devetnaest sati.

Tada je zazvonio mobitel.

Vezana vijest

dom umirovljenika umirovljenici šetnja

Čovjek koji joj se javio znao je točan iznos i boju kuverte, zamolila ga je da dođe što prije jer joj se već pomalo spava, prebrojila je sve novčanice i stavila ih ponovo u kuvertu.

Za sat vremena je zazvonilo zvono na vratima.

Pred vratima je stajao Kristijan i bacio joj se u naručje, zagrlila je unuka nakon pet godina i snahu, u suzama i nevjerici dirala ih je svojim staračkim rukama potpuno ne vjerujući da su tu, pred njenim vratima, a onda se posramila. Na stolu nije bilo ničega. U pećnici nije bilo ni orahnjače niti je umijesila njoke za pašticadu.

Starica je plakala iako bučna familija koja je iskrcavala kofere i darove nije znala zašto starica točno plače. Tada je ponovo zazvonilo zvono na vratima.

Jedan gospodin predstavio joj se i zagrlio ju je. Dala mu je kuvertu bez riječi očekujući da što prije ode no on je stajao na vratima i nije se dao smesti. Predstavio joj se kao chef restorana i zamolio ju je da primi jedan mali dar njegove zahvalnosti, jednu sitnicu za njenu dobrotu i poštenje. Taj novac bio mu je prijeko potreban za prijatelja da mu pomogne oko skupe terapije koja je iznimno puno koštala.

Na tren je nestao onako krupan i nasmijan pa se vratio noseći pune ruke s pladnjevima omotanim folijom. 

Vezana vijest

umirovljenici

Uskoro je na svom stolu na radost Kristijana koji je već od svega pokušavao kušati po nešto stajala pečena purica i pašticada, lignje sa žara i zubatac, rožata i dvije orahnjače narezane točno kako ih nareže ona i sama.

Smeteno je zagrlila neznanca dok je sin otvarao šampanjac. Kristijanu je pulover stajao savršeno. Na starinskom satu na zidu uz Franinu sliku otkucalo je dvadeset sati. Rakete i vatrometi osvjetljavali su grad.

Negdje gore visoko na nebu smijale su se zvijezde.

Život je ipak  lijep, i gle čuda. Taman kada je to pomislila na televizoru pjevali su zagrljeni glumci istoimenog filma. Uzela je čašu sa višnjevačom i nazdravila Frani koji joj se smijao sa fotografije na zidu. Jedan je anđeo i večeras dobio svoja krila. 

Preporučujemo ti još sadržaja

Reci što misliš!