Ostani doma
Kolumne / Ladislav Tomičić

Kolumna Ladislava Tomičića

U Kini jedu pse, u Hrvatskoj ih truju

U Kini jedu pse, u Hrvatskoj ih truju
Vijesti.hr

U rijeci depresivnih tema koja se kroz medijski kanalizacijski otvor svakodnevno ulijeva u naše glave, nasilje nad životinjama čini se kao jedan od manjih problema

U Kini jedu pse, u Hrvatskoj ih truju, bacaju u rijeke, ostavljaju kraj kontejnera, izbacuju na ulicu kad im se "najbolji čovjekov prijatelj" ne uklapa u planove za ljetovanje. Djeca i mlađi punoljetnici iživljavaju svoje sadističke sklonosti na psima, guraju im petarde u usta, zlostavljaju ih do smrti ili ih u gorim slučajevima ostavljaju da umiru u mukama od posljedica teških ozljeda. U društvu u kojem se čini da pomoći nema niti ljudima, a kamoli životinjama, o fenomenu nasilja nad psima piše se rijetko i senzacionalistički, uglavnom onda kad odvratne fotografije i video snimke garantiraju značajan broj klikova, koji će poslije biti prevedeni u sasvim konkretnu, marketinšku vrijednost.

Relativno dobar zakonski okvir, koji ima za cilj učiniti ljude humanijim, odnosno primjereno kazniti zlostavljače životinja, nije u bitnome promijenio odnos kakav se prema psima u ovom dijelu svijeta njeguje od pamtivijeka. Pas privezan na dva metra lanca ispred kuće u našim selima još uvijek je sasvim uobičajena pojava. U našim gradovima još uvijek je uobičajena pojava i otrov hinjski ostavljen na javnim površinama gdje ljudi šeću svoje kućne ljubimce. Posljednji takav slučaj zabilježen je danas u Karlovcu, gdje je na više gradskih lokacija nepoznat netko ostavio mišomor, otrov za štakore. Masovni trovač ili više njih nekoliko dana ranije potrovao je nekoliko pasa u Splitu. Slični slučajevi nekoliko puta su zabilježeni i u Zagrebu. Iz manjih hrvatskih mjesta ovakve vijesti dolaze vrlo rijetko, ne zato što tamo nema umobolnika zabavljenih trovanjem pasa, nego zato što se nekoliko otrovanih pasa ne smatra naročito bitnom temom.  

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

"Svatko tko je stekao naviku gledanja na život bilo kojeg živog bića kao bezvrijednog, u opasnosti je da dođe na ideju da su ljudski životi također bezvrijedni", rekao je svojedobno elzaško-njemački liječnik, protestantski teolog, filozof i glazbenik Albert Schweitzer, a ovaj njegov citat možemo naći i na stranicama Prijatelja životinja, najpoznatijeg hrvatskog udruženja koje hrvatskom društvu nastoji osvijestiti da je naš odnos prema životinjama u bliskoj vezi s našim međuljudskim odnosima.

Ni životinjama se ne može pisati dobro

Na žalost, hrvatsko društvo nalazi se u situaciji karakterističnoj za društva koja se nose s najvećom kolektivnom traumom, onom što proizlazi iz ratnih stradanja. U Hrvatskoj smo zaista stekli naviku gledanja na tuđi život kao na nešto što je bezvrijedno, naročito ako se taj život ne uklapa u poželjni društveni narativ što ga diktiraju politički akteri nevoljki i nemoćni za pokretanje procesa suočavanja sa zlom kojem smo prije nepuna tri desetljeća imali nepriliku svjedočiti.

U zemlji gdje ispred mučilišta podižu spomenike mučiteljima i sadistima, u zemlji gdje vrijednost tuđeg života određuju ime, prezime, nacionalnost, vjerska i ideološka pripadnost osobe koja ga nosi, u zemlji gdje generacije mladih otrovane ideologijom zla i smrti ponosno na zidovima ispisuju parole i simbole toga zla, ni životinjama se ne može pisati dobro

O otrovu kojim već nekoliko desetljeća u Hrvatskoj truju ljude piše se često, uporno i - uzaludno. Učestale vijesti o trovanju pasa, kao i činjenica da je policijski angažman koji bi takve pojave morao suzbiti očito nedovoljan i neadekvatan, imaju itekakve veze s odnosom kakav u Hrvatskoj imamo prema ljudskom životu. Cijeli niz istraživanja na polju psihologije pokazao je usku vezu između nasilja prema životinjama i nasilja prema ljudima. Nije slučajno da se u gotovo svakom psiho-testu pred ispitanike postavlja i pitanje o odnosu prema životinjama.

I najokrutniji vježbali na životinjama

U tom ključu valjalo bi gledati i na učestalost senzacionalističkih članaka što nam na uvid nude mučne prizore mučenja životinja. Cijeli je niz primjera - od serijskog ubojice Teda Bundya do serijskog ubojice i kanibala Jeffreya Dahmera - koji ukazuje da su nazloglasniji kriminalci i oličenja zla koje čuči u svakom čovjeku svoje sadističke sklonosti najprije vježbali na životinjama. Tko je okrutan prema životinjama, ne može biti dobar čovjek, pisao je njemački filozof Arthur Schopenhauer. Posljedično, može se s pravom zaključiti, društvo u kojem je prisutno toliko okrutnosti nad životinjama ne može biti dobro društvo.

U rijeci depresivnih tema koja se kroz medijski kanalizacijski otvor svakodnevno ulijeva u naše glave, nasilje nad životinjama čini se kao jedan od manjih problema. Međutim, to nasilje odvratno je naličje zla kojim smo trovani godinama. To nasilje pouzdana je garancija da ćemo s istom vrstom zla - zla kojem smo podlegli u toj mjeri da ne možemo shvatiti niti naći empatiju za patnju čovjeka "pogrešne nacionalnosti" ili "pogrešne vjeroispovijesti" - biti bespomoćno suočeni još dugo, dugo vremena.

Nasilje nad životinjama - trovanje, sakaćenje i monstruozno ubijanje pasa, mačaka i drugih životinjskih stvorova - jedan je od zaloga naše nesretne budućnosti. Danas Karlovac, jučer Split, prekjučer Zagreb..., vijesti o iživljavanju nad nemoćnim životinjskim stvorovima garancija su i potvrda da ste okruženi umobolnicima i sadistima kojima ljudski život znači isto koliko i pseći - malo ili ništa.

Stavovi koji su izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora te ne odražavaju nužno stav redakcije portala Vijesti.hr

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i putem mobilne aplikacije te na našoj Facebook stranici Vijesti.hr!

Reci što misliš!