Kolumne / Nikola Vikić-Topić

I nebo će plakati

Pada kiša. Zašto?!

Pada kiša. Zašto?!
Grgur Zucko/PIXSELL

Zvuči tako jednostavno, a opet, većina ljudi se rijetko kad to zapitala i u stvari ne zna točan odgovor. Ne bi li ona nastala, prvo su nam potrebni – oblaci, a za njih su pak potrebna tri uvjeta

Unazad četiri do pet godina sa svojim kolegama meteorolozima sudjelujem u projektu zvanom Mala meteorološka radionica kojemu je cilj popularizacija meteorologije i pojašnjavanje atmosferskih pojava među djecom i mladima. Evo, baš smo neki dan bili i u osnovnoj školi u Suhopolju.

Bilo je odlično i ovim putem pozdravljam učenike i učitelje škole! Jedno od zanimljivijih dječjih pitanja koje smo dobili na radionici je: „Zašto pada kiša?“

Zvuči tako jednostavno, a opet, većina ljudi se rijetko kad to zapitala i u stvari ne zna točan i precizan odgovor. Zato je dječji mozak tako fantastičan, pitanjem pogodi baš - „u sridu“. 

Na Zemlji, znamo, imamo vodu u tri agregatna stanja: plinovitom, tekućem i čvrstom. Voda u prirodi kruži, prelazeći iz jednog agregatnog stanja u drugo. Tako i u našoj atmosferi stalno ima vode u obliku vodene pare. Ne bi li se ta vodena para pretvorila u vodu i počela padati u obliku kiše, prvo su nam potrebni  – oblaci.

Kako nas je na fakultetu učio profesor Marki, oblak je neproziran ili poluproziran dio atmosfere koji sadrži milijune mikroskopski sitnih kapljica i kristalića vodene pare. Oblak pri tlu naziva se magla, tako da, kada imamo maglu, doslovno – živimo u oblacima

(Ivo Cagalj/PIXSELL)

Ne bi li nastali oblaci, ili magla, potrebna su tri uvjeta:

  1. Vlažan zrak
  2. Nekakav proces hlađenja, primjerice dizanje zraka
  3. Sitne čestice poput prljavštine, pijeska, smoga ili slično

Isto kao što vodu moramo zagrijavati da bismo iz tekućeg stanja dobili paru, tako se vodena para hlađenjem ukapljuje, tj. pretvara ponovno u vodu. Dosta logično, ne? Ako pri tom procesu još imamo i sitne čestice, voda se za njih „hvata“ i formira oblake.

Nadalje, strujanjem zraka, dolazi do lijepljenja kapljica vode, koje onda rastu i rastu i rastu, sve dok ne postanu preteške i počnu padati. I, eto kiše!

(Vjeran Zganec-Rogulja/PIXSELL)

Zanimljivo je da kiša u stvari nema oblik suze kojim se često prikazuje na dječjim crtežima, već ponešto drugačiji. Male kapi, manje od 2 mm u promjeru, oblika su kugle. Veće kapi poprimaju spljošteniji oblik, a još veće kapi, veće od 5 mm u promjeru, vrlo su rijetke, jer se ubrzo razdvajaju na manje, kao što prikazuje slika ispod.

Inače, kiša pri kojoj padne između 0 i 2 mm na sat, spada pod slabu kišu. Između 2 i 10 mm po satu, spada pod umjerenu kišu. Intenzitet padanja od 10 do 50 mm na sat, spada pod jaku kišu, a više od 50 mm na sat spada pod silovitu kišu. Sad zamislite ovaj podatak: na današnji dan prije točno dvije godine u Rijeci je palo gotovo 250 mm kiše u manje od 12 sati! Znači da je, u prosjeku, padalo više od 20 mm na sat, odnosno satima i satima je padala jaka kiša. To je u Rijeci, bio i ostao, najkišniji dan u povijesti.

Još jedna zanimljiva pojava koju ponekad možemo vidjeti na nebu je virga, kiša koja pada iz oblaka, ali ne stiže do tla već isparava na putu prema dolje. Izgleda poput tanke zavjese koja visi iz oblaka, a možete ju vidjeti na donjoj slici.

Hoće li idućih dana u zraku biti dovoljno vlage? Hoće li postojati mehanizam hlađenja i hoće li biti dovoljno sitnih čestica da se vlaga za njih hvata? Nadalje, hoće li svega toga biti u izobilju pa da stvorene kapi postanu preteške i počnu padati na tlo u obliku kiše? Odgovor ćemo malo pojednostaviti, a doznajte ga u našoj emisiji RTL Vrijeme! Još uvijek mislite da je lako prognozirati? 

Izdvojeno

Reci što misliš!