Novosti

diskriminacija trudnica

'Prisiljavaju me da dam otkaz jer sam se usudila zatrudnjeti'

'Prisiljavaju me da dam otkaz jer sam se usudila zatrudnjeti'
PHOTOS.COM

Priče žena vezane uz diskriminaciju na tržištu rada još su strašnije ako uzmemo u obzir činjenicu da su prijavljeni slučajevi diskriminacije samo kap u moru nesretnih priča te uništenih obiteljskih i privatnih života. Prijave su rijetke zbog straha, nepovjerenja u pravosudni sustav, osjećaja da su same sa svojim sudbinama, nepodržavanja okoline ili brojnih drugih razloga, što samo govori u prilog činjenici koliko je rodna diskriminacija duboko ukorijenjena na tržištu rada.

Dok se s jedne strane inzistira na pronatalnoj politici, s druge se istovremeno diskriminira i kažnjava žene koje rade i zatrudne i/ili imaju djecu.  Žene su pod posebnim povećalom od prvog trenutka kada stupe u svijet rada jer poslodavci u njima vide nepouzdanu radnu snagu koja će često izbivati s radnog mjesta zbog trudnoće i bolovanja. Iako i poslodavci i zakonodavci ističu kako teže što većem uključivanju žena u svijet rada te poboljšavanju njihova položaja, diskriminacija trudnica i majki na tržištu rada je i dalje svakodnevna i prolazi neprimijećeno. Diskriminacija temeljem bračnog i obiteljskog statusa duboko usađene u naše tržište rada.

Portal Libela.org prenijeo je svjedočanstvo diskriminirane majke u svijetu rada:

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Četrdesetšestogodišnja Andreja iz Bjelovara (pravi identitet poznat redakciji) ostala je trudna u 43. godini s trećim djetetom. Kao zaštitarka jedne tvrtke koja ima podružnice diljem Hrvatske, zaposlena na neodređeno, otišla je na roditeljski dopust od tri godine, što joj je zakonski i omogućeno.

"Prije mog odlaska na porodiljni bilo mi je obećano kako će me prebaciti na radno mjesto u grad u kojem živim, no po povratku sam dobila staro radno mjesto u Zagrebu. Iako sam tražila premještaj jer smjene od 12 sati i putovanje mi ne omogućavaju da se brinem za dijete ili da ga čak odvedem u vrtić, odbijena sam. Na moju su molbu odgovorili riječima: 'U Bjelovaru nema mjesta za Vas. Da niste bili tri godine na porodiljnom, radili biste tamo", kazala je.

Andreja radi dvanaestsatne smjene od 8 do 20 sati, kao i njen suprug, a budući da mora putovati nekoliko sati do posla, nema kome ostaviti dijete na čuvanje.

"Vrtić kod nas radi od 5.30 do 16 sati. Čak ne mogu ni naći nekoga tko bi mi od pet ujutro čuvao dijete. Ostali muški kolege su prebačeni iz Zagreba na radna mjesta u Bjelovaru kako je prvotno i bilo obećano. Štoviše, i druge muškarce su direktno zapošljavali tamo, no na moju drugu zamolbu da me prebace u grad u kojem živim su mi odgovorili "kako tamo ne može raditi bilo tko", rekla je.

Andreja je u ime malenog djeteta opetovano pokušala dobiti premještaj, ali ovaj put je stigao potpuno neprimjeren odgovor iz firme: 'To je Vaš problem. Vi ste dizali noge'.

Tri dana prije okončanja njenog roditeljskog dopusta dobila je poziv iz tvrtke u kojem joj je priopćeno kako joj se dodjeljuju noćne smjene.

"Te smjene tradicionalno dopadaju one koji će uskoro dobiti otkaz. To je svojevrsna kaznionica", dodala je.

Zbog kroničnih bolesti i stresa radi situacije u kojoj se nalazi, Andreja je otvorila bolovanje te pokušavala od doma riješiti svoju situaciju. U jednom trenutku joj je u kadrovskoj službi čak rečeno kako možda imaju mjesto u administraciji za nju, no tri dana kasnije su povukli tu ponudu. Stoga, Andreja je potražila pomoć kod pravobraniteljice za ravnopravnost spolova te se upravo očekuje očitovanje njene tvrtke.

Na Libelin upit, Andrejin poslodavac nam  je odgovorio kako je trenutno nemoguće naći prikladnije radno mjesto zato što u podružnici Bjelovar već dulje vrijeme imaju višak radnika, te zbog smanjenja sati rada, dio radnika/ica su premjestili na posao u Zagreb. Međutim, neslužbeno doznajemo kako se radnici/e neprestano "rotiraju", kao i da se jedni otpuštaju, a drugi zapošljavaju.

"Razumijemo poziciju i otežavajuće okolnosti u kojima se gospođa Andreja nalazi, ali držimo i tvrdimo da su navodi gospođe Andreje neutemeljeni i da nije u pitanju nikakva diskriminacija temeljem spola ili bilo čega drugog, već objektivne poslovne okolnosti", odgovorili su iz Andrejine tvrtke.

Budući da su svi razgovori između poslodavca i Andreje vođeni usmeno, ne postoje nikakvi materijalni dokazi o diskriminaciji temeljem spola. Ipak, karakter tvrtke (kao i brojnih drugih tvrtki) lako je iščitati iz prvog razgovora za posao.

"Kod zapošljavanja se konstatiralo kako sam majka već odrasle djece i razvedena te da ćemo se samim time bolje slagati jer neće biti problema oko majčinstva. Dakle, to je značilo da mogu raditi na bilo kojoj lokaciji jer ne žurim kući i kako mogu raditi beskonačne smjene. Prekovremeni sati su se redovno radili, a plaća je uvijek bila minimalna. Znači, bila sam radnica na raspolaganju firmi 24 sata dnevno. Također su me upoznali s razredima vrijednosti našeg radnog okruženja. Žene u tvrtki ne mogu nositi oružje već je to rezervirano za "sposobne muškarce" te da mogu računati na minimalnu plaću koja je rezervirana za žene", istaknula je Andreja kako se zapravo cijelo vrijeme radilo o latentnom nasilju nad radničkim pravima, ali i diskriminaciji temeljem spola.

"Nepouzdana i neisplativa radna snaga"

"Mnogi poslodavci u radnicama vide nepouzdanu i nestalnu radnu snagu koja će povremeno izbivati s posla radi trudnoće i majčinstva. Zbog toga su žene nerijetko diskriminirane na različite načine: prilikom razgovora za posao postavljaju im se pitanja osobne prirode, pitanja o tome kako će organizirati čuvanje djeteta i tko će ostajati kod kuće u slučaju bolesti djeteta. Neke žene su zbog trudnoće na poslu izložene uvredama, podsmijehu i pogrdnim riječima, a neki poslodavci tijekom radnog vremena ne dopuštaju trudnicama odlaske na redovite liječničke kontrole tijekom trudnoće", pojasnila je Branka Mrzić Jagatić iz udruge RODA - Roditelji u akciji, koja skuplja svjedočanstva diskriminiranih žena te im nastoji dati pravovaljani savjet, prenosi Libela.org.

Unatoč ugovoru o radu na neodređeno koji ima, Andreja se svakako našla u situaciji da će biti primorana dati otkaz jer ne može ostaviti dijete samo kod kuće ili će pak dobiti otkaz zbog nemara prema radnom mjestu zato što neće biti u mogućnosti stizati na vrijeme na posao bude li mališana vodila u vrtić.

Dok njen poslodavac, kako ona tumači, traži razlog, odnosno 'rupu' u ugovoru o radu kako bi je mogao otpustiti, brojnim ženama koje su zaposlene na ugovor na određeno vrijeme, vrlo brzo "dobiju nogu" s radnog mjesta ako zatrudne. Štoviše, poslodavci izbjegavaju zapošljavati žene u fertilnoj dobi.

Prema istraživanju Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, oko 90 posto novozaposlenih žena radi na određeno vrijeme, a 64,9 posto tih žena je u fertilnoj dobi. Čak 43,4 posto njih nema djecu iako ih želi, što nam govori kako su diskriminatorno radno tržište i golema nezaposlenost krivci za pad nataliteta. Kao najčešću vrstu spolne diskriminacije (temeljem trudnoće i obaveza prema djeci), čak 34,1 posto ispitanica navodi neproduživanje ugovora o radu. Od 176 ispitanica koje su se našle u situaciji u kojoj im nije produžen ugovor o radu, njih 63,6 posto smatra kako im je poslodavac uskratio produženje ugovora o radu jer su zatrudnjele ili koristile rodiljna prava.

"Za žene (trudnice, majke, mlade žene) već je godinama najteža situacija kod zapošljavanja na određeno vrijeme. Ponavljamo, žene koje rade na određeno vrijeme nemaju pravo na sigurnost radnog mjesta, pravo na obitelj, na djecu, stan, na kredit, na automobil, na sindikalno organiziranje. One su građanke drugog reda jer žive u stalnom strahu od otkaza. Radni odnosi su ugovorni odnosi, a radnici su bili i ostali slabija stranka ovog ugovornog odnosa. Žene češće od muškaraca dobivaju otkaz, posebno kad su trudne ili na porodiljnom dopustu. Ovaj oblik rada posebno diskriminira žene na temelju trudnoće i majčinstva. Stoga, Ženska fronta smatra da je nužno ovu ranjivu skupinu preciznijim zakonskim uređenjem posebno zaštititi od zloupotrebe ugovora o radu na određeno vrijeme, koje se, kako je hrvatska praksa i te kako pokazala, često događaju, kazala je pravnica Ženske fronte za radna i socijalna prava Katarina Perković.

Logika zakonodavaca i poslodavaca

Međutim, Hrvatska udruga poslodavaca iz drugačije se perspektive osvrće na diskriminaciju trudnica i majki u svijetu rada.

"Na žalost znamo da postoji takva praksa, no svaka priča ima dvije strane. Što se tiče neproduživanja ugovora o radu na određeno vrijeme, trebamo biti svjesni koja je svrha takvih ugovora kada se oni primjenjuju sukladno zakonu. Ugovor o radu na određeno vrijeme sklapa se npr. zbog povećanog obima posla, odnosno zamjene za radnika/cu koji/a je privremeno nesposoban/na raditi. Dakle, navedeni/a radnik/ca poslodavcu je nužan. Ako zamjena nekog od radnika/ca na neodređeno vrijeme ode na rodiljni/roditeljski dopust, poslodavac mora naći nekog novog i naravno da nema potrebe produžiti ugovor o radu na određeno vrijeme kada je taj/ta radnik/ca uzet upravo zato da se osigura kontinuitet poslovnog procesa", izjavila je Nataša Novaković, pravna savjetnica glavnog direktora HUP-a i jedne od ključnih sudionica svih aktivnosti vezanih uz prava žena na kojima radi HUP.

Iako je više od 90 posto novozaposlenih zaposleno upravo na ugovor na određeno, koji bi trebao biti iznimka, a ne pravilo kakvim je postao, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava također razmišlja na tragu HUP-a.

"Poznata nam je činjenica da se ugovor o radu na određeno vrijeme uvijek spominje u kontekstu diskriminacije žena na tržištu rada iako tome nije i ne bi trebalo biti tako. Problem visoke brojke korištenja ugovora o radu na određeno vrijeme proizlazi upravo iz razloga što do 2013. godine u Zakon nisu bili ugrađeni zaštitni mehanizmi od zloupotreba, što smo izmjenama Zakona o radu 2013. godine izmijenili. Nesigurnost radnika/ica nije proizlazila iz činjenice da su s poslodavcem sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme jer je i posao ograničenog trajanja, pa se u tim slučajevima ni ne može očekivati da s poslodavcem radnik ili radnica sklopi ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Nesigurnost radnika i radnica je proizlazila upravo iz okolnosti da su se s njima sklapali uzastopni ugovori o radu na određeno vrijeme kratkog trajanja, pa su time radnici/e bili ucjenjivani sklapanjem novog ugovora o radu na određeno vrijeme, a bilo je i slučajeva da su radnice radile i po 40 ugovora o radu na određeno vrijeme u razdoblju od tri godine. Izmjenama Zakona o radu iz 2013. godine ograničili smo korištenje ugovora o radu na određeno vrijeme, pa očekujemo i pad tako sklopljenih ugovora", priopćili su iz Ministarstva rada.

Preporučeno za tebe

Preporučeno za tebe

Najgledaniji video

Reci što misliš!