Novosti / Crna kronika

ovo su njeni savjeti

Hrvatica živi u zemlji s najviše potresa na svijetu: 'Traju i do pet minuta, osjetimo ih skoro svaki dan'

Hrvatica živi u zemlji s najviše potresa na svijetu: 'Traju i do pet minuta, osjetimo ih skoro svaki dan'
Facebook/PIXSELL

Istaknula je kako su u Čileu potresi svakodnevica, a oni se niti ne obaziru ako je potres manji o 7.0 po Richteru

Mnogi još danima osjećaju nelagodi zbog potresa koji je u nedjelju pogodio Zagreb. Mnogi se noćima još uvijek boje zaspati zbog nešto manjih potresa koji su uslijedili iako su ih stručnjaci najavili kao normalnu pojavu nakon onog prvog i najvećeg.

Hrvatica koja živi u Čileu, Ivana Jelinčić Atkinson, otkrila je nekoliko savjeta kako se nositi u situaciji kad potres traje, ali i nakon toga.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Istaknula je u svom postu i kako su u Čileu potresi svakodnevica, a oni se niti ne obaziru ako je potres manji o 7.0 po Richteru.

U toj se zemlji dogodio najjači potres ikad zabiježen, a on je iznosio 9.5 po Richteru.

Njezin post prenosimo u cijelosti:

"Dragi moji frendovi & familija u Zagrebu,

Vjerujem da noćas većina vas nije spavala zbog neizvjesnosti oko idućeg potencijalnog potresa. Moram priznati, da sam i ja, s druge strane svijeta, umjesto da spavam, svakih toliko provjeravala na mobitelu, da li mi je došla koja poruka iz Zagreba o još jednom potresu. Suosjećam s svima vama i vašim obiteljima, no najvažnije je da ste svi nakon burnog jutra, dobro. A materijalno će se s vremenom reparirati.

Nisam prorok niti seizmolog, ali živim u zemlji koja ima najviše potresa na svijetu uz Japan, te bih htjela s vama podjeliti iskustvo koje je meni pomoglo da se nosim s Chileanskim trusnim tlom. Inače u Chileau je zabilježen i najjači potres na svijetu 1960. godine intenziteta 9.5, u Valdiviji. Od tada, Chile postaje svjetski autoritet u tehnologiji anti-seizmičke gradnje i sigurnosnim standardima, te savjetuje mnoge države po tom pitanju, među njima i Kaliforniju u SAD-u . Premda sam izbjegla velike potrese 2010. i 2015. godine, ovdje se nosimo s njima gotovo svakodnevno. Meni su najviše ostali u sjećanju, jedan od 7.0, 2017. i od 6.5, 2019. god.

Chileanci inače sve što je ispod 7.0 zovu "temblor" (podrhtavanje) a "terremoto" (potres) bi bio, ajmo reći, od 7.0 na dalje. Ono što sam naučila za ovo vrijeme, a da vam možda može pomoći da se nosite s novonastalom situacijom:

1.Potresi se ne mogu predvidjeti – koliko god uvjerljivo zvučali razni kvazi proroci ili pseudo-znanstvenici koji vole širiti paniku, potrese nitko još nije uspio predvidjeti s preciznošću. Jedan naš prijatelj ovdje je kreirao uređaj koji je još uvijek u fazi testiranja, a detektira potres tek 2 minute prije (isti bi najviše služio u industriji).

2.Replike nakon većeg potresa – normalno je da nakon većeg potresa oslobađanje energije traje još neko vrijeme, no te replike su uglavnom (prema dosadašnjem iskustvu) slabijeg intenziteta.

3.Dubina potresa – što je plići potres to će napraviti veću štetu, a što je dublji više i duže ćete se lelujati ali će šteta biti manja. (Potresi ovdje nekad traju i do 5 minuta.)

4.Strah je normalan, ali nije i neophodan – Nikad neću zaboraviti svoj prvi veći potres 2017. godine u Santiagu. Našla sam se sama u tadašnjem stambenom neboderu na 17. katu, i dok se zgrada ljuljala nekoliko minuta, tijelo mi nije znalo da li da bježi, da se bori ili zaledi pa sam tako panično hodala po stanu u nedoumici . Kad je prošlo, sišla sam u prizemlje i primjetila da su portiri na recepciji mrtvi hladni. Narednih 2 tjedna, sljedile su replike zbog kojih sam spavala u robi s ruksakom i tenisicama do kreveta, a suprug John, Chileanac, me je samo u čudu promatrao. Spoznala sam tada, da su Chileanci "dizajnirani" da ne detektiraju niti jedan potres ispod 6.5 . Ono, ne miču se, ne trepću, gledaju TV , jedu, spavaju, dok mi stranci ne znamo da li bi skočili sa 17. kata, trčali niz stube, histerizirali , psovali, plakali i sl. Od 2017. sam poprilično poradila na strahu, a najviše mi je u tome pomoglo lokalno stanovništvo koje uglavnom smireno prihvaća ovu (ovdje) učestalu prirodnu pojavu. Čovjek je ipak rob navike.

5.Bijeg nije uvijek najbolje rješenje - nama uvijek govore da se držimo stana i samo otvorimo ulazna vrata da ne bi slučajno ostali zatočeni /zaključani uslijed potresa. Naravno idealno bi bilo izaći iz kuće na neku livadu gdje nema ničeg što bi se moglo obrušiti, ali to šesto nije izvedivo. Nekad je najopasnije uslijed potresa bježati iz zgrade a da ne kažem da ako živite na višem katu, potres prođe dok osoba uspije izaći van.

Eto budite mi dobro, dišite, vježbajte (kod kuće) i nazdravite uz neko dobro vino / rakiju. Dan po dan, i to će proći.
Poljubac svima"

Preporučeno za tebe

Preporučeno za tebe

Reci što misliš!