Ostani doma
Novosti / Hrvatska

UGLEDNA PSIHOLOGINJA

Mirjana Krizmanić: 'Istospolnim partnerima treba dati da posvajaju djecu'

Krizmanić je kazala u RTL Direktu da su seksualne skolonosti drugačijeg tipa urođene i da ih djeca ne kopiraju

O rastancima su ispjevane pjesme. Gotovo da nema dobre pjesme ako se u njoj netko od nekoga ne rastaje, bili to narodnjaci ili pop i rock pjesme, rastanci se zbog snažnih emocija koje bude uvijek rado opjevavaju. 

Sada imamo i knjigu o rastancima, točnije "Knjigu rastanaka". Napisala ju je naša ugledna psihologinja Mirjana Krizmanić koja je gostovala u RTL Direktu. 
 
Naizgled ovo adventsko doba koje dolazi nije baš najprimjerenije za pričanje o rastancima, ali primjetio sam da se jako puno veza i rastanaka događa upravo u blagdansko doba krajem godine. Je li to samo moj dojam ili to ima nekog smisla? 

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Ne mora biti blagdansko, nego čak i u nedjelju. Često se prekida kada ostanu doma i kada se imaju prilike suočiti sa svojim navikama ili onime što ih smeta. No ima i sretnih rastanaka. Znam političare od kojih bi se rado rastala. Nije svaki rastanak nesretan.

Zašto ste izabrali rastanke kao temu vaše zadnje knjige? Inače puno pišete, skoro svake godine jedna knjiga.

Ne skoro, nego svake godine jedna. tako sam se sa sobom dogovorila. Kako sam došla na temu rastanaka? Vidim da roditelji imaju problema. Recimo, dijete ide iz vrtića i grozno je nesretno: plače za tetom, za drugom djecom i vidi se da se žalosti. Pa završi osnovna škola i vidimo gorki plač. Gledam to i mislim si, kada dobro promislim, kojekakvi rastanci se događaju kroz cijeli život. Činilo mi se da bi to bilo dobro napisati jer nema knjige o rastancima. Obično se piše o smrti i rastavi braka. Nije to isto. Ali općenito o rastancima nema knjiga. 

Kako se nositi sa težim rastancima, posebno ovim ljubavnima?

Ovisi tko ga započinje. Onaj tko odlazi njemu je lakše jer on već nekog ima. Ili ima neki čvršći razlog od ovog koji ostaje. Na puno rastanaka se možemo pripremiti. Jako bolan je rastanak je mirovina. Na nju bi se ljudi cijeli život trebali pripremati time da imaju puno interesa pa da se mogu baviti nečim drugim. Da ne 'guslaju' samo svoju struku pa kad se to 'zatvori' da su sami na ledini, što je strašno. Ako se dobro pripremimo, onda rastanak može biti radost. Ako se ne pripremimo, onda se teško ili nikako možemo nositi s njim. Ovisi o okolnostima i o onome s čime raspolažete da se prilagodite. Ako nemate nikakvog drugog interesa ili društva, prijatelje i obitelj, i odete s posla, što ćete raditi? Barem psa morate imati. i pas je priprema.  

Koji je vama rastanak najteže pao?

Teško je reći. Rastanci se razlikuju i po kvaliteti i neki vam na prvu teško padnu, a za tri dana vidite da vam je bolje i da se nešto promjenilo i imate osjećaj da vam rastu krila i da ste se nečega oslobodili. Gotovo svi rastanci od mojih kućnih ljubimaca su me strašno pogodili zato što je to jedina apsolutno bezuvjetna ljubav od rođenja pa do smrti. Bezuvjetna ljubav je ona koja ne traži od subjekta ljubavi nikakve promjene. Životinja vas ljubi takve kakvi jeste. Ona vas ljubi, sirotinja, čak i kad joj ne date jesti. Pogledajte zlostavljane pse koji ljube svoje gazde jer im je jedini. 

U knjizi se bavite i rastancima od pogrešnih vjerovanja, očekivanja, predrasuda. Kako se rastaje od predrasuda? 

Recimo da imamo grozne predrasude prema Eskimima i da mislite da nisu dobri i dogodi vam se, stjecajem okolnosti, recimo na putovanju, da se smrtno zaljubite u Eskima ili Eskimku. Tako nestaje predrasuda.   

Kad smo kod predrasuda, u javnosti se vodi političke rasprava o udomiteljstvu istospolnih partnera i mogu li oni udomljavati djecu. 

Apsolutno. Ne samo da smiju udomljavati nego i posvojiti. 

Kažete da je znanstveno dokazano da to ne utječe na razvoj djece?

Apsolutno ništa ne utječe. Djeca ne kopiraju to. Seksualne skolonosti drugačijeg tipa su urođene, s njima se ljudi rode. Neki se priviknu, no to je već ugrađeno i programirano. Ne naslijeđuje se.

Kako se rastati od takvih predrasuda. U Zagrebu je lakše nego, recimo, u Gospiću?

Nisam sigurna da je lakše u Zagrebu jer su Zagrepčani puni predrasuda. 

No, ovdje ljudi lakše kažu da su homoseksualci?

To ovisi imate li vi motivaciju da se te predrasude riješite i imate li razloga za to. Češće ljudi nemaju. Smatraju da dobro žive i s tom predrasudom. Misle, ona mene ne smeta nego smeta onima kojima je upućena.

Vi u knjizi ne nudite rješenja. To nije knjiga za samopomoć?

Ne nudim rješenja. To je popularno napisana primijenjena psihologija. To su moja znanja iz primijenjene psihologije, koja se mogu primijeniti na život, a imam puno iskustva zahvaljujući broju godina, pa ja s tim iskustvima to malo začinim. To je kombinacija struke, iskustva i onoga što si ja o svemu tome mislim. 

Već pišete novu knjigu?

Odmah počnem pripremati novu jer tako se oko 10 mjeseci s njom bavim. 

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i putem mobilne aplikacije te na našoj Facebook stranici Vijesti.hr!

Reci što misliš!