Novosti / Hrvatska

SVE PO ZAKONU

'Nasilje protiv žena neće nestati preko noći. Kao društvo se moramo opredijeliti za nenasilje'

'Nasilje protiv žena neće nestati preko noći. Kao društvo se moramo opredijeliti za nenasilje'
Thinkstockphotos.com

Lako je prebacivati odgovornost na institucije, ali mi smo ti koji te institucije biramo i sačinjavamo

'Sve po zakonu' naziv je prosvjeda, odnosno mirnog okupljanja, koji će biti održan danas u 18 sati na Trgu slobode u Poreču i na Jadranskom trgu u Rijeci u organizaciji Centra za građanske inicijative Poreč (CGI) i Udruge za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter. Povod je, kažu, puštanje Darka Kovačevića da se brani sa slobode po isteku šestomjesečnog pritvora nakon što je brutalno premlatio 18-godišnju Lorenu Gurlica.

''Pušten je isključivo zbog toga što država kroz svoje zakone nema osigurane i razrađene funkcionalne mehanizme zaštite žrtava od njihovih nasilnika. Mjere opreza su mu izrečene nezakonito, izvan rokova, nakon što sud nije bio u stanju izreći presudu unatoč svim dokazima i svjedočenjima. Dok žrtva i njena obitelj redovito primaju prijetnje, nasilnik ima svu slobodu napustiti zemlju i pobjeći iz nadležnosti hrvatskog pravosuđa'', upozoravaju za Vijesti.hr organizatorice prosvjeda Marinella Matejčić i Iva Davorija iz PaRitera i Nataša Vajagić iz CGI Poreč.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Objašnjavajući znakovit naziv prosvjeda 'Sve po zakonu' ističu da on ''zapravo obuhvaća niz nepravilnosti koje se događaju u našoj zemlji - od toga da nasilnici hodaju slobodno do različitih drugih zločina za koje ljudi ne budu kažnjeni jer je - sve po zakonu''.

Podsjećaju da je prije samo manje od dva mjeseca na snagu u Hrvatskoj napokon stupila Istanbulska konvencija, odnosno Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. No do danas nije pokrenuta njena implementacija, a upravo ovaj slučaj - koji je samo jedan od zadnjih i medijski snažno pokriven - pokazuje koliko je implementacija ovog dokumenta hitno potrebna Hrvatskoj.

Stoga okupljanjem traže implementaciju Istanbulske konvencije ''jer potpis na papiru ne znači ništa za pretučene, zlostavljane, silovane žene ove države koje ne mogu dobiti pravdu, ali niti sigurnost jer ih trenutačni zakoni ne štite, već ih višestruko kažnjavaju dodatnom stigmatizacijom i viktimizacijom, ne pružaju im zaštitu od potencijalnog budućeg nasilja niti garantiraju povratak mirnijem životu. Zapravo, još ih čini i žrtvama samog sustava''.

''Društvo smo koje je izraslo iz nasilja, nasilje njegujemo kao tradiciju, nasilje smo institucionalizirali, a najveći nasilnici ovoga društva su nam postali heroji i dio političke elite. I sve to po zakonu. Ako pogledamo samo zadnjih par godina, presude naših sudova i odluke političkih elita, stvar je takva da sinkope opravdavaju ubojstva, suđenja za političku korupciju traju desetljećima, praktički dok osuđeni ne skončaju život prirodnim putem ili izbjegnu u Međugorje, ratni zločinci dobivaju mandate u Saboru, a sinovi generala ne dobivaju ni dana zatvora za pozamašne količine droge'', upozoravaju Matejčić, Davorija i Vajagić.

''Kako onda očekivati od ove države da preuzme odgovornost za mnogobrojne žrtve nasilja u partnerskim vezama i obiteljskog nasilja?'' - pitaju i podsjećaju da je Hrvatskoj relativno nedavno ministrica obitelji Nada Murganić poručila da je nasilje u obitelji privatna i normalna stvar: ''Kad su žene javno reagirale na institucionaliziranost opstretičkog nasilja, rečeno nam je da lažemo i preuveličavamo. A sad vidimo da nam ni same institucije nisu u stanju pružiti zaštitu u najblatantnijim primjerima nasilja. I opet - sve je to po zakonu''.

S obzirom i na to da je sve više onih kojima se čini da je upravo spremnost na nasilje jedan od glavnih preduvjeta da uspije u ovom društvu – pitamo (se) jesmo li kao država i društvo već izgubili, je li već prekasno?

''Patrijarhat kao kulturološka paradigma je ključ ponašanja u našem društvu, ali - hoćemo li to dopustiti, pod izlikom čuvanja tradicija i postojećih obrazaca ponašanja jer nam je poznato naravno ugodno i od njega beneficiraju oni koji imaju moć, to je pravo pitanje, apsolutno. No, ima nas dovoljno. Važno je ovakvim i sličnim akcijama osvijestiti da žene čine pola stanovništva ove zemlje i da ta polovica trpi nasilje, da zakoni postoje kako bi uređivali živote, a ne ih uništavali i da trebamo tražiti pravdu i pravednost čak i kada nam se čini da je za to prošao svaki rok. Ili ćemo se boriti, ili napustiti zemlju. Strašno je da se sve veći broj ljudi odlučuje za potonje, iako ih u potpunosti razumijemo zašto'', kažu ove žene.

Upozoravaju da je ''nasilje duboko ukorijenjeno u ovo društvo, provode ga i same institucije, a nama koji postajemo žrtve toga ne preostaje ništa nego tražiti pravdu drugim kanalima. Moramo postati svjesni da smo i sami kao društvo odgovorni za ovo stanje danas. Lako je prebacivati odgovornost na institucije, ali mi smo ti koji te institucije biramo i sačinjavamo. Ako dozvolimo da nas gaze radi osobnih probitaka i partikularnih interesa, onda postoje samo dva načina - ili se pogrbiti, ili se boriti protiv toga''.

Podsjetimo, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova te mnoge feminističke i ljudskopravaške organizacije već godinama upozoravaju da je pravosudni sustav neučinkovit u zaštiti žrtava, ali i u tretiranju rodno uvjetovanog nasilja te razini senzibiliziranosti u pristupanju takvim slučajevima.

Naime, iz stručne analize pravomoćnh sudskih presuda slučajeva nasilja počinjenih na štetu žena u razdoblju od 2012. do 2016., koju je provela pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, vidljivo je da su kao olakotne okolnosti za počinitelja uzete u obzir u 58 posto slučajeva bili prethodno neosuđivanje, priznanje ili djelomično priznanje, osobne ili imovinske prilike te kajanje, žaljenje i isprika. Otegotne okolnosti koje su zanemarene u čak 78 posto slučajeva bili su recidivizam odnosno ponavljanje zločina te način počinjenja zločina odnosno brutalnost).

Stoga, kada je riječ o prevenciji i suzbijanju nasilja prema ženama korak u tom smjeru predstavlja ratifikacija Istanbulske konvencije, no sada se očekuje njezinu punu primjenu, a organizatorice upozoravaju i na ''odgovornost medija koji nerijetko o nasilju pišu senzacionalistički i seksistički. Otvaraju prostora za moraliziranje oko ponašanja žrtve što dovodi do dodatne stigmatizacije. To direktno utječe na reprezentaciju nasilja u javnosti pa nije onda ni čudno čitati komentare ispod takvih objava poput 'sama si je kriva', 'zašto nije ranije otišla od njega' i slično, a pravi problemi nastaju kad se takvi komentari nađu u samoj sudnici što smo, nažalost, imale prilike vidjeti''.

S obzirom na to ima i onih koji komentiraju da imamo Konvenciju pa kako je onda moguće nasilje prema ženama, Matejčić, Davorija i Vajagić upozoravaju da ti ljudi 'ne razumiju da ratifikacija Istanbulske ne znači i nestanak nasilja'': ''Implementacija Istanbulske konvencije znači veću zaštitu za žene žrtve nasilja te osigurava sustavnu zaštitu na svim razinama. Nasilje protiv žena neće nestati preko noći. Kao društvo se moramo opredijeliti za nenasilje, a rodno uvjetovano partnersko nasilje mora izaći iz privatne u javnu sferu, odnosno ne smije se promatrati kao privatna stvar. Jedino sustavnom edukacijom, počevši od vrtića nadalje, možemo mijenjati patrijarhalne, mizogine obrasce koji rezultiraju ovolikom količinom nasilja protiv žena. Samo edukacijom možemo mijenjati društvo i nasilje učiniti neprihvatljivim, kao i osvijestiti društvo da su dužni reagirati i prijaviti nasilje''

Izdvojeno

Vezani članci

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i putem mobilne aplikacije te na našoj Facebook stranici Vijesti.hr!

Reci što misliš!