Novosti / Hrvatska

KLIMATSKE PROMJENE - BORBA ZA BUDUĆNOST

'I negdje u Zagrebu, Sisku, Rijeci ili Šibeniku u klupama sjedi jedna Greta Thunberg'

'I negdje u Zagrebu, Sisku, Rijeci ili Šibeniku u klupama sjedi jedna Greta Thunberg'
AP Images

Klimatski kolaps kuca i na vrata Hrvatske, no dok diljem svijeta mladi zahtijevaju promjenu, od naših glasa gotovo da i nema. Ili?

''Promjena dolazi, sviđalo se to vama ili ne. Prava moć pripada ljudima'' - ključna je poruka kojom je Greta Thunberg, 16-godišnja djevojčica iz Švedske, završila govor pred svjetskim liderima prošle godine na samitu Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama COP24 u Poljskoj, a zapažen je i njezin nastup na Svjetskom forumu u Davosu. 

Tjednima prije toga Greta je već prosvjedovala svakog petka ispred švedskog parlamenta kako bi pozvala lidere da se uhvate u koštac s klimatskim promjenama. Tjednima nakon toga Greta petkom uspijeva diljem svijeta izvući s nastave tisuće svojih vršnjakinja i vršnjaka na ulice kako bi zahtijevali od odraslih da poduzmu akciju protiv klimatskih promjena, uključujući sistemski prelazak na čistije izvore energije kao što su vjetar i solarna energija.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Greta, koja bez ustručavanja govori i o svom Aspergerovom sindromu, izazvala je mnoge reakcije, uključujući i one negativne - od strane nekih političara i gospodarstvenika koji se opiru promjenama, ali i dijela šire javnosti koji je sumnjičav prema njezinu djelovanju zbog njezine mladosti. No tko će ako ne mladi i kada ako ne sada? 

''To je glas budućih generacija koje su osvijestile da se uvjeti za njihov kvalitetan život kao i zdravlje ukupne planete nepovratno mijenjaju i da se jednostavno moraju umiješati'', istaknuo je za Vijesti.hr sociolog i izvršni direktor Instituta za političku ekologiju Vedran Horvat.

No dok se prosvjedi školaraca masovno šire srednjom i zapadnom Europom, u Hrvatskoj, a i nešto šire, odaziva nema. Doduše, do 15 ožujka za kad je zakazan 'svjetski prosvjed' možda se nešto i na ovom području pomakne. No ako se to i ne dogodi, teško da su mladi oni kojima bismo to smjeli zamjeriti s obzirom na to da velika većina odraslih sama ništa ne radi po pitanju klimatskih promjena. A valja imati na umu i da u Europi postoji važan preduvjet zašto su mladi tako osviješteno i hrabro istupili.


''Greta Thunberg je jedno od utjelovljenja mladog i svjesnog glasa, no ne treba zaboraviti da i negdje u Zagrebu, Sisku, Rijeci ili Šibeniku u klupama sjedi jedna takva Greta'', uvjeren je Horvat, koji objašnjava i zašto je do prosvjeda ipak prvo došlo u Zapadnoj Europi: ''Djelomično se to može pripisati i tamošnjim obrazovnim sustavima koji ta pitanja sustavno adresira, kao i dugogodišnjim tradicijama građanskog prosvjedovanja u slučaju kada sustav zakaže. S druge strane, zemlje Istočne Europe, a Hrvatska tu nije izdvojeni slučaj, i dalje su one čije su ekonomije jako usko vezane uz fosilna goriva i čija ekonomska aktivnost je karbonski intenzivna. U takvom kontekstu, gdje se i javne politike definiraju na način da održavaju ili tek kozmetički ispravljaju 'business as usual' koji i nadalje ignorira problem, neposlušnost koju pokazuju buduće generacije trenutno je jedini način artikulacije tog glasa''.

Obrazovni sustav i edukaciju o okolišnim temama kao značajan faktor koji u Hrvatskoj nedostaje, za razliku od Švedske i Belgije, istaknula je za Vijesti.hr i Marija Mileta iz Zelene akcije, ali upozorila i na naš dublji problem: ''Konstantno ugnjetavanje kritičkog razmišljanja kako u školskom sustavu, tako i van njega. Prošle je godine Hrvatska u izvješću Svjetskog gospodarskog foruma smještena na dno svijeta po učenju kritičkog mišljenja''.

Karta prosvjeda za klimu u Europi #ClimateStrike #FridaysForFuture

''Nadam se da ostaci ostataka kritičkog mišljenja u srednjoškolskom sustavu, pogotovo na strani učiteljica i učitelja neće zakazati i da će se i oni pridružiti učenicama i učenicima'', vjeruje Horvat, koji podsjeća i da u Hrvatskoj postoje deseci ekoškola koja na neki način kod djece razvijaju osjećaj odgovornosti prema planeti i prema budućim generacijama: ''Utoliko vremena još ima da se i naše srednjoškolke i srednjoškolci pridruže tim prosvjedima''.

Sličnu nadu gaji i Mileta te podsjeća da Zelena akcija, kao i mnoge druge organizacije, rade dugi niz godina kako bi javnost uvidjela da su klimatske promjene jedna od najvećih kriza današnjice: ''Možemo biti ponosni da nove generacije nastavljaju jednakom snagom i da ih svijet sluša. Upravo je zato sada pravi trenutak za jačanje pritiska na vlade kako bi proveli prave sustavne promjene koje će omogućiti bolji život ljudima i ublažiti teške posljedice klimatskih promjena''.

No teško se oteti dojmu da je u Hrvatskoj svijest u državi i društvu, među političarima, ali i građanima, o problemu klimatskih promjena i potrebi klimatske prilagodbe prilično niska, a ni mediji se baš nisu pretrgli osvijestiti da je pitanje klimatskih promjena jedno od ključnih društveno-političkih pitanja.

Vedran Horvat, sociolog i izvršni direktor Instituta za političku ekologiju (Sandra Simunovic/PIXSELL)

''Svijest o problemu klimatskih promjena u Hrvatskoj se kod donositelja odluka razvija izuzetno sporo, a još su sporiji i koraci kojima se Hrvatska pridružuje skupu razvijenih europskih zemalja sa progresivnim klimatskim politikama. Tu vrijedi dojam da se osluškuje smjer kojim koračaju veće i snažnije ekonomije kojima se Hrvatska nastoji prilagoditi. No i to je u velikoj mjeri tek djelomično točno. S jedne strane zemlje poput Njemačke u dobroj su mjeri, iako i dalje nepotpuno, provele svoju ekološku tranziciju koja je značajno dekarbonizirala npr. energetski sektor pa ostaje pitanje zašto u tom slučaju Hrvatska ne slijedi primjer Njemačke'', kaže Horvat.

Naravno, ostaju i dalje veliki izazovi vezani uz npr. transport ili poljoprivredu, dodaje, ali ''s druge strane, Hrvatska ima neke osobine da upravo zato što je zemlja s izuzetno velikim solarnim potencijalom i zato što je izgubila dosta industrije, upravo to pretvori u svoju komparativnu prednost i napravi paradigmatski zaokret prema klimatski prijateljskom razvoju i industrijskoj politici koja ne pridonosi klimatskim promjenama. No, velik broj ljudi u domaćoj politici i ekonomiji i dalje snivaju snove o beskonačnom rastu uz koje vežu naš prosperitet i često daju besramna obećanja. Međutim, ta su vremena prošla i što prije shvatimo da se pitanje dobrog života ne veže uz stalni rast BDP-a to ćemo ranije biti u prilici da se konsolidiramo kao društvo u novim okolnostima''.
Marija Mileta, Zelena akcija (Marko Prpic/PIXSELL)

Mileta smatra da tema klimatskih promjena postaje poprilično mainstream i u Hrvatskoj, ali da je stvarna kolektivna svijest kod građana i građanki da se problem tiče i njih niska: ''Vjerojatno je tu posrijedi mnogo faktora - od brige za egzistencijalna pitanja poput pronalaska posla, neimaštine, itd. do društvenih problema i manjka kvalitetne edukacije o takvim temama. Što se tiče političara i političarki, očigledno je da imaju nekakvu svijest o problemu s obzirom na to da je Vlada ratificirala Pariški sporazum. No politička volja za implementaciju i prave promjene je sasvim druga priča''.

Prosvjed za klimu

Teško je zapravo reći da je ijedna Vlada dosad bila ozbiljna po pitanju klimatskih promjena jer se to nije vidjelo ni u njihovim programima niti u politikama, upozorava Mileta i dodaje da je isto i s aktualnom Vladom ''koja gura sve više projekata fosilnih goriva poput LNG terminala na Krku, novih istraživanja nafte i plina u kontinentalnoj Hrvatskoj, produljenja rada stare termoelektrane na ugljen Plomin 1 i slično, a istodobno ne radi ni približno dovoljno po pitanju razvoja obnovljivih izvora energije, prvenstveno solara i vjetra''.

Kao primjer navodi i ''sve silne strategije poput Strategije niskougljičnog razvoja i Strategije prilagodbe na klimatske promjene koje do sada nisu usvojene, već su samo nestale. Tu nikako ne smijemo zaboraviti da fosilna industrija i dalje ima ogroman utjecaj na kreiranje politika i zakona, dok istodobno nastoje prikazati određene energente - primjerice plin - i tehnologije kao čiste i zelene, što ne može biti dalje od istine te će samo usporiti tranziciju na niskougljično gospodarstvo i pogoršati posljedice klimatskih promjena. Dakle, ono što koči prave i korjenite promjene jest mala ili nikakva politička volja i utjecaj fosilne industrije na donositelje odluka''.


Što se tiče medija, ''kroz njih je bilo dugo poprilično teško doprijeti do šire javnosti, a i sada iako se sve više piše o klimatskim promjenama, u većini medija fali dubljih analiza, propitivanje štetnih odluka Vlade RH i općenito nekakvo konzistentno praćenje teme. Razumljivo je da su klimatske promjene vrlo kompleksna tema, ali je vrijeme da se počnu shvaćati i prikazivati kao jedno od ključnih društveno-političkih pitanja u Hrvatskoj jer se problem tiče apsolutno svih. Bolje rečeno, trebalo bi se shvaćati kao kriza'', napominje Mileta.

Jer klimatske promjene već se događaju i kod nas ih itekako već osjećamo, a to se posebno vidi u sve većim vremenskim ekstremima i njihovim naglim izmjenama, objašnjava: ''Primjerice, prema statistikama je 2017. godine u Hrvatskoj zabilježeno 3.000 požara više nego 2016. godine. U isto vrijeme je u nekim područjima bilo katastrofalnih poplava. Dodatno, svaka godina u posljednje vrijeme bilježi rekordne razine porasta temperature. Tu treba naglasiti kako su klimatske promjene vezane i uz zdravstvene probleme, a posljedično i troškove, što se vrlo malo, ako i uopće kod nas adresira''.

Prosvjed za klimu (AP Photo/Geert Vanden Wijngaert)

''Što se tiče prilagodbe, istovremeno treba raditi i na ublažavanju posljedica kao i transformaciji postojećeg sustava i to uključuje sve sektore, a ne samo energetski; dakle promet, poljoprivredu, mesnu industriju, itd. Možemo pojedinačno primjenjivati promjene u vlastitim životima, i trebamo jer pridonosi rješavanju problema, no samo po sebi to nije dovoljno dok god postoji industrija fosilnih goriva i sustav koji joj omogućuje da eksploatira resurse i cijele zajednice'', ističe Mileta.

Horvat dodaje je kao i u mnogočemu kod nas, i ovdje slučaj da se rješavanju problema pristupa u zadnji tren jer u našim politikama trajno izostaje planska i preventivna dimenzija: ''Unazad desetljeća-dva, u uskom krugu donositelja odluka u Hrvatskoj zaista raste svijest o tome da je potrebno dekarbonizirati našu ekonomiju i odvojiti ekonomski rast od CO2 emisija. Međutim, i dalje se radi o premalom broju ljudi koji očito takav zaokret unutar institucija ne mogu sami proizvesti, za to im treba masovna javna podrška i zahtjevi koji bi došli 'odozdo'. Ne samo od srednjoškolaca, nego i od seljaka, i od ribara, i od turističkih radnika, od svih koji shvaćaju da se uvjeti i kvaliteta života nepovratno mijenjaju i da nećemo biti u mogućnost reproducirati bez štete postojeće modalitete potrošnje i proizvodnje''.

Prosvjed za klimu (AP Photo/Geert Vanden Wijngaert)

''Za to uvijek možemo ''kriviti'' nedostatak edukacije jer tu transformaciju moraju pokrenuti koji su spremni promijeniti neka od svojih shvaćanja ili oni koji su u svom stručnom i znanstvenom radu shvatili da se mora stvoriti nova ekonomija koja nas može držati ispod 1.5 stupnja zagrijavanja. Dok se to ne dogodi, a vremena nema puno, i dalje ćemo vidjeti samo institucionalni nemar koji na pitanje klimatskih promjena gleda kao prepreku ili nametnutu obavezu'', ističe.

''Ne zaboravimo, klimatske promjene su manifestacija devastiraćeg utjecaja ekonomije orijentirane na rast i na beskonačno te često bezobzirno iskorištavanje prirodnih resursa, bez brige za buduće generacije'', upozorava Horvat i poručuje: ''Donositelji odluka u Hrvatskoj moraju odmah početi razmišljati na koji način će se industrija, poljoprivreda, energetika i turizam kao neki od vitalnih sektora prilagoditi klimatskim promjenama, i na kraju krajeva, kako će 'običan čovjek' na nekom dalmatinskom otoku, Istri ili istočnoj Slavoniji ostvariti dobar život u tim uvjetima''.

Izdvojeno

Vezani članci

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i putem mobilne aplikacije te na našoj Facebook stranici Vijesti.hr!

Reci što misliš!