Ostani doma
Novosti / Hrvatska

DOSTOJANSTVEN ŽIVOT DO SMRTI

Palijativna skrb u Hrvatskoj: Umirući i teško bolesni ne smiju biti samo dodatni teret i trošak

Palijativna skrb u Hrvatskoj: Umirući i teško bolesni ne smiju biti samo dodatni teret i trošak
RTL/Thinkstock/Arhiva

Provedba palijativne skrbi donosi mnogo dobra i mijenja odnose u društvu

Velik broj bolesnika treba palijativnu skrb jer su u porastu maligne bolesti i Alzheimerova demencija. Hrvati su jedna od najstarijih nacija u Europskoj uniji, gledano po starosti stanovništva.  Potrebe za skrb o starim, nemoćnim, bolesnim i neizlječivo bolesnim ljudima sve su veće, i još će rasti. Međutim, palijativna skrb nije samo za umiruće već i za sve one koji pate od kroničnih bolesti. Usto, stručna pomoć nije potrebna samo bolesnima i umirućima, nego i članovima njihove obitelji. 

''Već sada su potrebe naših bolesnika znatno veće od naših trenutačnih mogućnosti. Ključni problem je u tome što danas u Hrvatskoj ne možemo osigurati kontinuiranu i dostupnu palijativnu skrb'', za Vijesti.hr, upozorava Vlasta Vučevac, predsjednica Hrvatskog društva za palijativnu medicinu Hrvatskoga liječničkog zbora (HDPM HLZ) i članica Povjerenstva za palijativnu skrb Ministarstva zdravstva.

Bolesnici s onkološkim bolestima, ali i oni s neurološkim bolestima (Parkinson, moždani udar, multipla skleroza) kao i bolesnici s raznim oblicima demencija – pretežno je to Alzheimerova demencija te bolesnici s kroničnim nezaraznim bolestima u završnim stadijima bolesti poput bolesti jetre, bubrega - jesu bolesnici koji velikom većinom trebaju palijativnu skrb.

Dostupna palijativna skrb je zakonska obveza prema konvencijama Ujedinjenih naroda u kojima je istaknuto da je palijativna skrb osnovno ljudsko pravo.

Vlasta Vučevac ( Hrvatsko društvo za palijativnu medicinu HLZ-a)

Podsjetimo, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), palijativna skrb je aktivna sveobuhvatna briga za bolesnike čija bolest ne reagira i usmjerena je na održavanje kvalitete života bolesnika do njihove smrti. Palijativna skrb bavi se neizlječivim bolesnicima, ali kako napominje Vučevac, na posve drugačiji način: ''Brine se o biološkom, psihološkom, socijalnom i duhovnom stanju bolesnika, a istodobno vodi se briga i za obitelj oboljelog. Palijativna skrb obuhvaća razdoblje od postavljanja dijagnoze neizlječive bolesti pa sve do žalovanja nakon smrti bolesnika''.

''Palijativna skrb u cijelosti poboljšava kvalitetu života bolesnika i obitelji, i to olakšanjem patnje i kontinuiranom podrškom. Zatim održava bolesnikovu autonomiju i dostojanstvo i ima individualni pristup u planiranju i donošenju odluka. Pruža je interdisciplinarni i multiprofesionalni tim – liječnik, sestra, psiholog, fizioterapeut, radni terapeut, ljekarnik, stomatolog, socijalni radnik, duhovnik i volonteri. Dio palijativne skrbi je palijativna medicina – ona liječi i pokušava umanjiti najteže simptome osnovne bolesti kao što su bolovi, mučnina, otežano disanje, nesanica, kronični umor … '', objašnjava Vučevac.

Pitamo je kakav je interes zdravstvenih radnika i radnica za palijativnu skrb. Koliko smo kao društvo u cjelini, ali i država, svjesni ove važne teme?

  • 'Palijativna skrb u cijelosti poboljšava kvalitetu života bolesnika i njegove obitelji (Thinkstock/Arhiva)

''Danas mnogi ljudi, zdravstvene ili nezdravstvene djelatnosti, još uvijek nisu dovoljno informirani o dobrobiti koje pruža kompletni palijativni tim bolesniku u rješavanju svih problema i bolesnika i obitelji, bez obzira na mjesto gdje se skrbi za njega – kod kuće, u bolnici ili u stacionarnom smještaju. Potrebno je još mnogo emisija na radiju i televiziji, mnogo članaka u tiskovinama i mnogo javnih tribina da bi društvo u cjelini spoznalo važnost palijativne skrbi. Državne institucije i lokalna zajednica moraju postati svjesne neizbježnosti i obveze pružanja palijativne skrbi svima kojima je ona potrebna'', napominje.

Što se tiče interesa zdravstvenih djelatnika za provedbu palijativne skrbi, kaže: ''On je različit u različitim dijelovima Hrvatske i vrlo vjerojatno ovisi o različitim kulturološkim i vjerskim običajima, geografskom položaju, epidemiološkoj situaciji i nedovoljnoj informiranosti i saznanjima o tome kako provedba palijativne skrbi donosi mnogo dobra i mijenja odnose u društvu''.

Potrebno je istaknuti da nismo imali organiziranu palijativnu skrb do ulaska Hrvatske u Europsku uniju kada su kroz Strateški program razvoja palijativne skrbi u RH 2012.-2016. stvoreni organizacijski i zakonski okviri za razvoj nove grane u medicini – palijativne medicine i skrbi, napominje Vučevac. ''Program je izrađen prema tzv. Bijeloj knjizi o standardima i normativima za hospicijsku i palijativnu skrb koju je izdalo Europsko udruženje palijativne skrbi – EAPC. Nastavno na Strateški plan, izrađen je Nacionalni program razvoja palijativne skrbi 2017.-2020., koji ima prioritet u Nacionalnom planu razvoja zdravstvene zaštite''.

Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s Hrvatskim društvom za palijativnu medicinu Hrvatskoga liječničkog zbora osnovao je CEPAMET – Centar za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine koji je počeo s radom u siječnju 2013. godine. Riječ je, objašnjava Vučevac, ''o edukativnom centru, u kojem je do danas educirano više od 1500 medicinskih sestara, psihologa, liječnika, socijalnih radnika, ljekarnika, stomatologa i  duhovnika, no i dalje je taj broj educiranih stručnjaka nedostatan''.

  • Hrvatska nije imala organiziranu palijativnu skrb do ulaska u Europsku uniju (RTL)

''U Hrvatskoj je palijativna skrb organizirana kao integrirani model koji se temelji na primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a razvija se i na bolničkoj razini. Nalazimo se u fazi implementacije palijativne skrbi u sustav zdravstvene zaštite i u tijeku smo ugovaranja koordinatora palijativne skrbi i mobilnih palijativnih timova domova zdravlja s HZZO-om'', kazala je Vučevac.

Osim palijativne skrbi u domovima zdravlja, postoje i bolničke ustanove u kojima se provodi palijativna skrb: Specijalna bolnica Sveti Rafael u Strmcu, Psihijatrijska bolnica na Ugljanu (prvi odjel za palijativnu skrb dementnih i duševnih bolesnika), Klinika za duševne bolesti Vrapče, Bolnica Sv. Ivan Jankomir, Bolnica za kronične plućne bolesti u Rockefellerovoj ulici koja ima Odjel za palijativnu skrb. Odjele palijativne skrbi imaju i bolnice: Duga Resa, Novi Marof, Zabok i Knin. Novi odjel palijativne skrbi imamo u općim bolnicama Našice i Dubrovnik.

  • Palijativnu skrb pruža multiprofesionalni tim: Hrvatskoj nedostaje educirano stručno osoblje (Pixabay)

Vučevac kao najveći problem navodi nedostatak educiranoga stručnog osoblja – medicinskih sestara, liječnika, psihologa i drugih stručnjaka jer palijativnu skrb ne pruža samo liječnik i medicinska sestra nego multiprofesionalni tim: ''Drugi problem je nemogućnost da se s HZZO-om ugovori drugi mobilni palijativni tim u domu zdravlja kako bismo omogućili kontinuiranu palijativnu skrb tijekom poslijepodneva, vikendom i blagdanima'.

S druge strane, tu je i hospicijska skrb kao specifična skrb u terminalnoj fazi bolesnika kojeg više nije moguće zbrinuti kod kuće. Vučevac objašnjava: ''Hospicij je ustanova na primarnoj razini zdravstvene zaštite u kojoj se provodi palijativna medicina uz holistički pristup. Apsolutno je novi pristup u podizanju i čuvanju dostojanstva teškog i umirućeg bolesnika. U Hrvatskoj, nažalost, imamo samo jedan hospicij – Marija Krucifiksa Kozulić u Rijeci i on je u sustavu zdravstva. S veseljem pratimo gradnju hospicija u Istarskoj županiji u Puli. Zasigurno jedan ili dva hospicija u Hrvatskoj nisu dovoljni i valja snažno poticati lokalnu zajednicu za razvoj hospicijske palijativne skrbi''.

  • Jedan ili dva hospicija u Hrvatskoj nisu dovoljni (Thinkstock/Arhiva)

Valja reći da osim opće palijativne skrbi, razlikujemo još palijativnu skrb djece, palijativnu skrb starijih i dementnih osoba i palijativnu skrb braniteljske populacije. Sve tri navedene skupine posebno su istaknute u Nacionalnom programu razvoja palijativne skrbi na kojemu kroz Povjerenstva za palijativnu skrb rade Hrvatsko društvo za palijativnu medicinu Hrvatskoga liječničkog zbora i Ministarstvo zdravstva.

Koji su dobri primjeri svjetske prakse na koje bi se Hrvatska mogla ugledati?

''Iako nismo zadovoljni brzinom razvoja palijativne skrbi u pojedinim županijama ni provedbom edukacije, imamo divnih primjera dobre prakse diljem Hrvatske, zahvaljujući velikom entuzijazmu, empatiji i požrtvovnosti medicinskih sestara koje u praksi provode palijativnu skrb u kući bolesnika'', istaknula je Vučevac i kao primjere dobre prakse u Hrvatskoj navela Istarski palijativni tim koji radi već 12 godina, zatim mobilne palijativne timove u Primorsko-goranskoj županiji i Karlovačkoj županiji, mobilni palijativni tim u Domu zdravlja Zagreb-Zapad te mobilne palijativne timove u domovima zdravlja Vukovar i Županja kao i u Domu zdravlja Dubrovnik.

  • U Hrvatskoj zasad ne postoji ni specijalizacija ni poslijediplomski studij iz palijativne medicine (Thinkstock/Arhiva)

Iako su, kaže,''vidljivi pomaci u zadnjih pet, šest godina, svjesni smo činjenice da moramo ići naprijed brže i snažnije, sa što većim brojem educiranog osoblja i stoga nam još uvijek dobro dođu savjeti palijativnih centara u mnogim zemljama Europe koji imaju dobro utemeljenu i razvijenu palijativnu skrb. Dobri primjeri u Europi su nam Velika Britanija kao kolijevka hospicijske i palijativne skrbi, zatim Italija, Austrija, Njemačka, Nizozemska i Poljska, s kojima smo razvili dobru suradnju''.

U Hrvatskoj zasad ne postoje ni specijalizacija ni poslijediplomski studij iz palijativne medicine, kao u nekim zemljama Europske unije, upozorila je Vučevac i najavila: ''Nakon 25 godina od osnutka Hrvatskoga društva za palijativnu medicinu Hrvatskoga liječničkog zbora radimo na jedinstvenom programu edukacije i što bržem formiranju poslijediplomskog studija na Medicinskog fakultetu Sveučilišta u Zagrebu''.

Preporučujemo ti još sadržaja

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i putem mobilne aplikacije te na našoj Facebook stranici Vijesti.hr!

Reci što misliš!