Novosti / Hrvatska

'STANOVANJE ZA SVE'

Cijene divljaju, građani očajni, a stambene politike nema: 'Zbog turista ostajemo bez krova nad glavom'

Cijene divljaju, građani očajni, a stambene politike nema: 'Zbog turista ostajemo bez krova nad glavom'
Miranda Cikotic/PIXSELL

Cijene stanova lete u nebo, a rješavanje stambenog pitanja za mnoge je postalo gotovo nemoguće

Na razini Europske unije okupili su se stručnjaci i aktivisti koji putem Europske građanske inicijative 'Stanovanje za sve', pozivaju građane da se potpisom istoimene peticije uključe u rješavanje tih problema. Inicijativa se zauzima za to da se na razini Europske unije omogući lakše financiranje javnog stanovanja, kao i da se potakne gradnja neprofitnih stambenih jedinica, ali i da se reguliraju digitalne platforme poput Airbnb-a.

Pula kao obalni grad osobito je pogođena stambenom krizom koja se očituje velikim porastom cijene najma. Ona mnogima uzima i više od 40 posto prihoda kućanstava stavljajući tako podstanare u kategoriju stanovništva koja je u velikom broju slučajeva u riziku od siromaštva.

Ne samo da su cijene najma stana potpuno neusklađene s visinom dohotka već je na obali gotovo nemoguće naći stan za dugoročni najam. Nedostatak alternativa na tržištu, poput javnih stanova, subvencija na stanovanje ili neprofitne proizvodnje stambenog prostora, dodatno utječe na porast cijene koja direktno ugrožava sigurnost. .

Mora li se stambena politika prepustiti samo tržištu ili se u nju s obzirom na to da je pravo na stanovanje jedno od temeljnih ljudskih prava, može intervenirati, a tržišne uvjete kontrolirati, pitanje je o kojem se u Puli raspravljalo potkraj tjedna na tribini u organizaciji Europske građanske inicijative.

''Iako je u Hrvatskoj čak 90 posto stambenog prostora u privatnom vlasništvu, a na razini EU-a to je oko 60 posto, hrvatska su kućanstva uglavnom prenapučena, a čak 80 posto mladih od 18. do 34. godine živi s roditeljima. No, 'mamini sinovi' ne žive u kući roditelja zato što to žele, već zato što moraju'', upozorila je arhitektica Iva Marčetić iz Prava na grad, zabilježio je Glas Istre.  

(Duško Marušić/PIXSELL/RTL)

''Prema statistikama, mladi u Hrvatskoj napuštaju roditeljski dom najkasnije u Europi, tek nakon 30. godine i to zato što si ne mogu priuštiti vlastiti stan. Onda najčešće postaju podstanari te i dalje žive pod 'stambenim stresom'. Iako Zakon o najmu postoji od 1996., neadekvatan je današnjem trenutku i rijetko ga tko poštuje'', kazala je Marčetić.

Tako su podstanari postali, upozorava, ugrožena skupina u Hrvatskoj koje najmodavci često izbacuju kako god žele, povećavaju im stanarinu, lihvare ih, a kontrole su rijetke, inspekcije ne rade svoj posao dok uvid u stvarno stanje ne postoji jer nema službene statistike o stvarnim potrebama. Mnogi su ljudi osuđeni na podstanarstvo jer ne mogu drukčije riješiti svoje stambeno pitanje. 

Marčetić je istaknula i da ono što muči Pulu već nekoliko godina - nedostatak stanova za dugoročan najam, sve više muči i Zagreb, jer se sve više ljudi odlučuje za kratkoročno, turističko iznajmljivanje putem raznih platformi, što im donosi jednak profit, ali u kraćem vremenu. Stoga cijena stanova za dugoročan najam stalno raste te su podstanari prisiljeni za najam i režije davati od 30 pa čak do 50 posto svojih primanja, što ih dovodi na sam rub siromaštva.

(Igor Kralj/Marko Jurinec/Sanjin Strukic/PIXSELL)

  • Znate li što je 'stambeni stres'?

I tako dolazimo do pojma stambeni stres. Naime, kao što smo na Vijesti.hr već pisali, riječ je o pojmu koji označava stres koji ljudi, odnosno kućanstva, proživljavaju ako njihovi stambeni troškovi - poput rente ili rate za stambeni kredit te osnovnim računima za npr. vodu, struju, grijanje, plin itd. - premašuju 30 posto njihovih mjesečnih primanja. 

Tada dolazi do tzv. stambenog stresa kada građani većinu ili čak svu svoju energiju ulažu u to da plate troškove stanovanja i nemaju ni vremena, ni novca ulagati u svoj razvoj kroz primjerice kulturu, slobodno vrijeme ili obitelj. Kvaliteta njihova života drastično pada, a unatrag desetak godina čak je zabilježena i pojava duševnih bolesti uzrokovanih egzistencijalnim stresom.

O stambenom stresu te o tome zašto je turizam taj koji uništava mogućnost stanovanja u gradovima na obali govorila je arhitektica Helena Sterpin iz Zadruge Praksa. Kako navodi Glas Istre, podsjetila je da se nekada rentanje turistima (i zimi studentima) koristilo da bi se popunio kućni proračun, no danas to postaje biznis od kojeg mnoge obitelji žive.

Europska građanska inicijativa (Facebook / Fetz)

  • Inicijativa "Stanovanje za sve" traži povećanje javnog stambenog fonda i stanove koje si ljudi mogu priuštiti

No, sličnu muku muči i dobar dio Europske unije. Stoga je, kao što smo na Vijesti.hr već pisali, pokrenuta Europska građanska inicijativa ‘Stanovanje za sve’ (‘Housing for All’), u koju se uključila i Hrvatska zahvaljujući stručnjacima i aktivistima. Građani i građanke mogu se uključiti u rješavanje tog problema potpisom peticije housingforall.eu i tražiti od Europske komisije izmjenu stambenih politika.

Svrha inicijative je stvoriti bolje pravne i financijske uvjete koji će svim Europljanima i Europljankama olakšati pristup stanovanju. Preduvjet je neprimjenjivanje kriterija iz Maastrichta na javna ulaganja u socijalno i cjenovno pristupačno stanovanje, lakši pristup financiranju EU za investitore u neprofitnoj i održivoj stanogradnji, uvođenje socijalnih pravila temeljenih na tržišnom natjecanju za kratkoročni najam te izradu statistike o stambenim potrebama u Europi.

Godišnji nedostatak investicija u tzv. priuštivo i u socijalno stanovanje na razini EU iznosi oko 57 milijuna eura, a fiskalni okviri Europske unije i njezini zakoni o državnoj potpori nameću previše ograničenja i sputavaju one gradove i općine koji nastoje stvoriti priuštiv i socijalan stambeni prostor.

Iva Marčetić

U Hrvatskoj, država i gradovi osiguravaju svojim stanovnicima samo dva posto javnog stambenog prostora, upozorava Inicijativa, dok je u nekim gradovima poput Beča i do 60 posto stambenih jedinica u javnom ili neprofitnom sektoru. Nedostatak javnih stanova i javnih stambenih politika dovodi do toga da smo u Hrvatskoj u potpunosti prepušteni tržištu koje nema mandata brinuti se o stambenim potrebama, već samo o kratkoročnim profitima.

Na iseljavanje - u pozadini kojega je izostanak stambene politike - a kao jedan od ključnih izazova za Hrvatsku, upozorila je, kao što smo također već pisali, i pučka pravobraniteljica Lora Vidović: ‘’Ekonomska  kriza donijela je nezaposlenost,  nesigurne radne odnose,  ovrhe… pa mnogi svoje stambene potrebe ne mogu ostvariti na tržištu nekretnina, a tu je i sve prisutniji i stambeni stres, koji se javlja kada troškovi stanovanja čine više od 30 posto mjesečnih primanja''.

''U Dalmaciji i Zagrebu prisutna je gentrifikacija, iseljavanje autohtonog stanovništva iz gradskih središta zbog rasta troškova života i prenamjene većine prostora u poslovne, odnosno stavljanja svakoga slobodnog kvadrata u funkciju smještajnog kapaciteta, a posebno je teško na otocima’’, upozorila je pravobraniteljica u godišnjem izvješću.

Problem je višestruk jer su primjerice radnici prisiljeni seliti se sve dalje od svojih radnih mjesta, pristajati na sve gore stambene uvjete i izdvajati sve više vremena za putovanje na posao, a sve to narušava njihovo zdravlje i kvalitetu života te stvara dodatne prometne gužve.

Takav ih sustav gura sve bliže rubu siromaštva i socijalne isključenosti i dodatno pridonosi rastu nejednakosti u društvu. Stoga, da bi se navedenim negativnim trendovima stalo na kraj, potrebno je stambenoj politici pristupiti na sustavan način i kao prioritet odrediti osiguravanje kvalitetnih i pristupačnih stambenih prostora.

  • Građani i pravo na stan: 'Potreba za domom nije luksuz, već potreba o kojoj društvo mora voditi brigu'

Na tom je tragu i Europska građanska inicijativa koja će godinu dana prikupljati milijun potpisa kako bi pred Europsku komisiju postavila zahtjev za izmjenu pravila za države članice koje bi tako mogle proširiti svoje programe javnog stanovanja na što više stanovnika.

Isto tako od Europske komisije se zahtijeva da se omogući lakša izgradnja javnih stanova na način da investicije u javno stanovanje ne ulaze u obračun javnog deficita, kako je definirano Maastriškim ugovorima, kao i da se na razini Europske unije reguliraju digitalne platforme koje se bave kratkoročnim najmom.

‘’Hrvatskoj je potreban razvoj neprofitnih modela stanovanja poput stambenih zadruga i da država i gradovi to podrže na način kako to, primjerice, radi Beč ili Zürich, odnosno potreban nam je zaokret prema razvojnim strategijama, a ne prema dugoročnom zaduživanju građana’’, kazala je za Vijesti.hr Marčetić u analizi Beča kao primjera dobre prakse.

Beč / Zagreb (Thinkstockphotos.com/Arhiva)

Naime, jedna od najskupljih metropola u Europi, ujedno i središte priče ‘’Housing for All’, ima iznimno povoljne cijene najma stanova. Grad je to koji ima 1,8 milijuna stanovnika, a njih 60 posto živi u unajmljenim stanovima u vlasništvu grada ili poduzeća koja promoviraju javni interes.

U usporedbi s Parizom i Londonom u kojima prosječna cijena najma po četvornome metru iznosi 26 eura, Barcelonom sa 17 i Pragom s 13 eura po 'kvadratu', bečkih 9,6 eura po četvornome metru čine se gotovo nevjerojatnima.

No ključ je u tome da se, nažalost, neprestano zaboravlja da se stambena politika tiče svih aspekata ekonomije i ako nije pametno vođena kroz diverzifikaciju modela stanovanja, od kojih velik dio mora biti neprofitan, ona nije razvojna - nego regresivna.

Ukratko, kako je to bila objasnila Marčetić, ''potrebna nam je stambena politika, a ne država koja zdušno potiče špekulaciju i individualizirani neizdrživi dug. Tu, naravno, igra ulogu i Europska unija i njezine regulative o financiranju javnih investicija, usmjeravanje strukturnih fondova prema ulaganjima u stanovanje, za što već postoje glasovi koji lobiraju u Europskom parlamentu''.

Izdvojeno

Vezani članci

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i putem mobilne aplikacije te na našoj Facebook stranici Vijesti.hr!

Reci što misliš!