Novosti / Hrvatska

STANOVANJE ZA SVE

Dom je potreba, a ne luksuz: Kako se europski gradovi bore za pravo svojih građana na stan?

Dom je potreba, a ne luksuz: Kako se europski gradovi bore za pravo svojih građana na stan?
Thinkstockphotos.com/Arhiva

Zbog visokih troškova stanovanja, sve veći broj ljudi sve teže spaja kraj s krajem

Pariške gradske vlasti početkom srpnja uvele su opet kontrolu cijene najma stambenih nekretnina kako bi zaustavile snažan rast troškova života u francuskoj prijestolnici. Berlinske vlasti sredinom lipnja stavile su moratorij na rast stanarina, a grad je krenuo u otkup stanova. Beč kao 'prijestolnica umjerenih stanarina' već gotovo stoljeće razvija model temeljen na gradskom intervencionizmu na tržištu stanovanja.

Za to vrijeme, hrvatski građani i građanke priuštiv i socijalan stambeni prostor, čini se, mogu samo sanjati. Kupnja ili najam stana gotovo da postaju nemoguća misija ili luksuz iako je potreba za domom potreba o kojoj društvo mora voditi brigu. Zagreb je u samom vrhu europskih metropola po porastu cijene dugoročnog najma koji raste i više od 10 posto godišnje, a sve je veći problem i u gradovima na obali.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Cijene su potpuno neusklađene s visinom dohotka, a stanovi su ili preskupi (dok je ono što se iznajmljuje često prostor u kojem dostojanstven ljudski život baš i nije moguć), ili ih se daje u višestruko isplativiji turistički najam. A to sve češće znači da ako i imate novac za najam i režije i sve redovito podmirujete, još uvijek niste sigurni da iz stana nećete 'letjeti' van prvom prilikom jer se na nekom drugom u kraćem roku može više zaraditi.

Prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) u Hrvatskoj su cijene stambenih objekata u prvom tromjesečju ove godine porasle za 3,5 posto u odnosu na prethodni kvartal dok su na godišnjoj razini u prosjeku više za 7,4 posto). U prvom tromjesečju 2019. u odnosu na zadnje lanjsko tromjesečje u prosjeku su za Zagreb više za 4,3 posto, za Jadran 4,6 posto, dok su za ostala područja niže za 1,4 posto.

I na godišnjoj razini cijene stambenih objekata u Zagrebu su porasle, u prosjeku za 11,4 posto, dok je na Jadranu rast iznosio 7,4 posto. Na ostalim područjima cijene stambenih objekata prosječno su na godišnjoj razini bile više za jedan posto.

Problem stanovanja vidljiv je na razini cijele Europe (Davor Visnjic/PIXSELL)

Osim nesigurnosti radnog mjesta i niskih plaća jedan od ključnih problema Hrvatske je i što nema stambenu politiku, već se država 'uhvatila' subvencioniranja kredita pa umjesto zaokreta prema razvojnim strategijama, i dalje sve ostaje usmjereno prema dugoročnom zaduživanju građana.

Iako je problem stanovanja vidljiv na razini cijele Europe, ipak je moguće razlikovati stambene politike koje se ogledaju u zahtjevima dobro organiziranih pokreta za pravo na stan i ponekih dobrih razvojnih primjera koje možemo vidjeti u pojedinim zemljama.

Belgija, primjerice razvija anglosaksonski model zemljišnih zaklada za razvoj priuštivog stanovanja dok Švicarska ima razvijen sustav stambenog zadrugarstva u kojem država kroz svoje banke financira kroz nepovratne kredite 60 posto investicija u zadružne stanove koji se ne mogu preprodavati na tržištu.

U Španjolskoj je snažan pokret za pravo na stan pa gradske uprave poput one u Barceloni nastoje ublažiti udar deložacija i otkupljivati stanove od banaka kako bi povećali fond stanova u javnom vlasništvu.

Pariške gradske vlasti početkom srpnja opet su uvele kontrolu cijene najma stanova da bi zaustavile snažan rast troškova života u francuskoj prijestolnici. Naime, unatrag 15 godina prosječna cijena najma stana skočila je za 50 posto, i to zbog platformi kao Airbnb, koje omogućuju jako dobru zaradu, a sada je gradonačelnik Pariza Ian Brossat poručio da iznajmljivači ''više neće moći raditi što ih je volja''.

Berlinske vlasti još su sredinom lipnja odlučile da se stanarine ne smiju povećavati idućih pet godina, kako bi kontrolirale vrtoglavi rast cijena na tržištu nekretnina u njemačkoj metropoli, koji je zabilježen posljednjih godina. Novo pravilo se odnosi na oko 1,6 milijuna stanova na slobodnom tržištu, isključujući novogradnje i stanove koje subvencionira grad. Kompanija 'Deutsche Wohnen' koja samo u Berlinu posjeduje više od 110.000 stanova smatra da novo pravilo neće poboljšati stanje na tržištu nekretnina u Berlinu. Direktor tvrtke Michael Zahn smatra da će "zamrzavanje stanarina dovesti do pada u stanogradnji i investicija u obnovu''.  

Berlin (Shutterstock)

Podsjetimo, u maršu održanom u prvoj polovini travnja deseci tisuća građanki i građana Berlina izašli su na ulice kako bi prosvjedovali protiv viših stanarina i manjka stambenog prostora, a gradske vlasti sada su odlučile preko svojeg stambenog poduzeća Gewobag od privatnog vlasnika otkupiti 670 stanova što će prema procjenama koštati 90 do 100 milijuna eura.

Gradonačelnik Berlina Michael Müller istaknuo je da je taj potez pokazatelj šire strategije povratka stambenog fonda prodanih privatnim ulagačima u 1990-ima nakon brzog povećanja troškova najma u gradu posljednjih godina: “Berlinčani bi si i dalje trebali moći priuštiti život u gradu te zato jest i nastavlja biti naša namjera da otkupimo stanove gdje god možemo tako da Berlin može vratiti kontrolu nad svojim tržištem nekretnina''.

I dok su mnogi europski gradovi rasprodali svoj stambeni fond smatrajući ga financijskim teretom zbog troškova održavanja, u Beču poslodavci i posloprimci plaćaju posebnu pristojbu za održavanje takve gradske politike.

Grad ima 220.000 stambenih jedinica što Wiener Wohnen čini najvećim europskim komunalnim stanodavcem, a još 200.000 stambenih jedinica nalazi se u vlasništvu investitora koji su se u zamjenu za gradske subvencije obvezali na umjerene cijene stanarina. Jednom kad se useli, stanar u takvom stanu može ostati doživotno neovisno o tome koliko mu rastu prihodi, a najam čak može prenijeti u nasljedstvo obitelji.

Beč (Shutterstock)

Međutim, Europska komisija kritizirala je takvu praksu smatrajući je kršenjem tržišnog natjecanja na štetu privatnog sektora, a iz Beča su odgovorili da je riječ o politici koja promovira socijalnu raznolikost.

U Hrvatskoj, ali i u većini zemalja Europe, međutim, samo je jedan put do sigurnog doma, a to je kupnja stana. Istovremeno, godišnji manjak investicija u priuštivo i socijalno stanovanje na razini Europske unije iznosi oko 57 milijuna eura, upozorava Europska građanska inicijativa ‘Housing for All’ - ‘Stanovanje za sve’, koja od zakonodavnih instanci EU zahtijeva poboljšanje zakonskog i financijskog okvira za povećanje javnog stambenog fonda i osiguravanje priuštivosti stanovanja putem neprofitnih i javnih inicijativa.

Zahtjevi uključuju lakši pristup socijalnom i cjenovno pristupačnom stanovanju za sve građane i neprimjenjivanje kriterija iz Maastrichta na javna ulaganja u socijalno i cjenovno pristupačno stanovanje, lakši pristup financiranju EU-a za investitore u neprofitnoj i održivoj stanogradnji, uvođenje socijalnih pravila temeljenih na tržišnom natjecanju za kratkoročni najam te izradu statistike o stambenim potrebama u Europi.

Građani i građanke mogu potpisati peticije housingforall.eu i tražiti od Europske komisije izmjene stambenih politika. Naime, ako inicijativa u godinu dana prikupi milijun potpisa iz najmanje sedam različitih država članica, Europska komisija će morati reagirati u roku od tri mjeseca. EK može odlučiti hoće li postupiti po zahtjevu iz inicijative ili ne, a svoju odluku, kakva god ona bila, mora obrazložiti.

Prikupljanje potpisa je u tijeku, krenulo je početkom prošloga mjeseca i na građanima i građankama je odluka hoće li svojim potpisima podržati inicijativu 'Stanovanje za sve' kako bi se i u Hrvatskoj moglo lakše ulagati u priuštiv i socijalan stambeni prostor.

Izdvojeno

Vezani članci

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i putem mobilne aplikacije te na našoj Facebook stranici Vijesti.hr!

Reci što misliš!