Novosti / Hrvatska

'DNEVNIK DIANE BUDISAVLJEVIĆ'

Redateljica filma o Austrijanki koja je spašavala djecu iz ustaških logora: 'Sve mogu braniti istinom'

'Alojzije Stepinac odigrao je krucijalnu ulogu pri spašavanju djece i to se u filmu spominje'

Film "General" u Puli nije prošao zapaženo, ali zato jest film koji se bavi jednim posve drugim vremenom. "Dnevnik Diane Budisavljević", koji bismo mogli prozvati i hrvatskom Šindlerovom listom.

Nevjerojatna je to priča o ženi koja je za vrijeme NDH spasila deset tisuća djece iz ustaških logora. Riječ je o tzv. Kozaračkoj djeci čiji su roditelji ubijeni ili odvedeni u logore nakon ustaško-njemačke ofanzive na Kozaru, gdje se sklonilo nekoliko partizanskih jedinica i deseci tisuća srpskih civila iz sjeverozapadne Bosne.

Film je crno-bijeli, a igrane scene u kojima glavnu junakinju igra Alma Prica, kombinirane su s dokumentarnim snimkama iz logora te sjećanjima djece, danas odraslih ljudi. Film "Dnevnik Diane Budisavljević" režirala je Dana Budisavljević, koja se pronalaženjem preživjele djece bavila punih deset godina. Film je osvojio šest nagrada, među kojima i one za najbolji film i od publike i od žirija, a nakon prikazivanja zaradio je i nešto što se rijetko viđa - osam minuta ovacija!

Redateljica koja je zaradila ovaj gromoglasni pljesak je večerašnja gošća Direkta. Dakle, Dana Budisavljević, koja je osupnuta ovacijama.

"Mislim da nitko ne može očekivati takav aplauz. Koliko sam čuo, to je vrlo jedinstveno i takav se pljesak ne pamti godinama", rekla nam je na samom početku.

Ime i prezime glavne junakinje preklapa se s imenom i prezimenom, a to nije slučajnost. Dana Budisavljević je daleka rođakinja supruga Diane Budisavljević, liječnika Julija Budisavljevića. Taj detalj zasigurno je bio dodatna motivacija redateljici za ovaj film.

"Apsolutno, ime je odigralo magijsku ulogu u svemu jer tako je priča došla do mene, zato što me tadašnja ravnateljica Spomen područja Jasenovac, a bilo je to 2010., pitala znam li nešto više. Nisam ništa znala o toj priči niti čula u toj obitelji."

Zanimljivo je da su ta priča i ta žena doslovno 70 godina bili potpuna nepoznanica. Teško je uopće pojmiti kako se takva priča u ovom i onom režimu prešutjela ili uopće ispričala.

"Razloge za to treba tražiti u tome što je Diana bila istaknuti pojedinac, humanitarka koja nije pripadala nijednom režimu. Ona je bila Austrijanka, iz ugledne trgovačke obitelji. U Zagreb je sa suprugom stigla 1919., tako da ju je Drugi svjetski rat zatekao. Bila je protiv nacizma, fašizma i ustaša pa je njena akcija bila spasiti djecu, konkretno, Srbe, pravoslavce. Završetkom rata, njeno porijetko nije bilo podobno za heroinu tog doba. Ono što je tu bitno, bila je povrijeđena što joj je neomogućen rad, da spoji dijetu i roditelje. Zato je odlučila ne pričati o tome i nakon njezine smrti 1978. unuka pronalazi dnevnik, koja se prvo s tim trebala suočiti jer nikad nije znala za tu priču."

Naravno, postoje i kritike na film, kao proces spašavanja djece, koji nije objašnjen pa nije jasno kako se odvio. Ali, kritizira se i nespominjanje kardinala Alojzija Stepinca te njegovu pomoć pri zbrinjavaju djece, što Diana u dnevniku navodi.

"To je kritizirao sigurno netko tko nije gledao film. Kompleksno je to kako je spašavala djecu, a film se bavi drugačije tom temom, na dnevniku i spašavanju djece. Ako nekoga to zanima, treba pročitati dnevnik. Ona je imala cijelu građansku mrežu od oko stotinu ljudi koji su joj pomagali, a najvažniji su bili profesor Kamilo Bresler i sestra Crvenog križa Dragica Habazin. Bila je to prava građanska akcija, dokaz da je postojalo mnogo junaka u borbi protiv ustaša, koji su ostali prešućeni. Što se Stepinca tiče, postoje zapisi. Diana se susretala s njim nekoliko puta, ljutila se na njega jer je smatrala da može više, ali odigrao je jednu krucijalnu ulogu krajem 1942. i to se u filmu spominje. Ono što je zanimljivo, Dianin suprug želio je svjedočiti u korist Stepinca, ali tužitelj Jakov Blažević to nije prihvatio."

Otkrila nam je redateljica i boji li se ideologizacije, iako njen film nije napravljen kao takav. Poput "Generala" Antuna Vrdoljaka...

"Tog me bilo jako strah, na neki način da se Diani ponovno nanese nepravda. Zato smo istraživali za film deset godina, da se možemo braniti istinom. Film je poluigrani, ali ono što je osvojilo publiku jest osjećaj istine, bez manipulacije i lažnih naslovnica."

Inače, film će biti dio festivala u Motovunu 26. srpnja.

Category: 825 - 828

Izdvojeno

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i putem mobilne aplikacije te na našoj Facebook stranici Vijesti.hr!

Reci što misliš!