Ostani doma
Novosti / Hrvatska

život je nije mazio

Željka je dugo sanjala svoj krov nad glavom, ali... 'Nemojte da ispadne kao da prosim. Znam da ima onih kojima je puno gore'

Željka je dugo sanjala svoj krov nad glavom, ali... 'Nemojte da ispadne kao da prosim. Znam da ima onih kojima je puno gore'
privatni album

Željka je ostala bez majke kada joj je bilo 15 godina i udomljena je u jednoj obitelji

Željka Kuzman iz Koprivnice, kao i većina djece koja su rasla u udomiteljskim obiteljima ili domovima, dugo je sanjala o svojem krovu nad glavom. Kada joj je to napokon, kako kaže, teškom mukom uspjelo prije tri godine, ali tako da je, kao i većina građana, potpisala ugovor s bankom, našla se pred novim problemima.

„Uz pomoć dragih ljudi opremila sam ga namještajem, a prozore sam trebala kroz neko vrijeme zamijeniti. Zgrada je građena 70-tih, a stolarija je originalna. Sada sam postala svjesna da to vrijeme neće tako brzo doći. Uz mjesečne troškove koje imam, tako veliki izdatak kao što su prozori neće brzo doći na red. Kroz njih puše pa je i samo grijanje izazov“, kaže Željka koja se odlučila na pokretanje kampanje na platformi GoGetFunding kako bi skupila iznos od 3000 eura.  

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

No, ne bez male nelagode. I sama je svjesna kako to može biti dvosjekli mač.

„Borim se sama sa sobom. Ne želim da izgleda kao da prosim jer ima ljudi koji su u daleko goroj situaciji, koji uopće nemaju prozore. No, s druge stane znam da moja plaća tu investiciju ne može podnijeti“, govori nam Željka koja radi kao prodavačica u jednom trgovačkom lancu namještajem.

Iako je po struci inženjerka tekstila sa završenim fakultetom, posao u struci, kaže ova 32-godišnjakinja, teško je naći. Osobito u gradu kao što je Koprivnica. Radila je stoga u svoje 32 godine svašta - i kao prodavačica u pekari, u fast foodu…

Rada se ne boji jer život je odmalena nije baš mazio. Majka s kojom je živjela i o kojoj se Željka brinula umjesto da je bilo obrnuto umrla je kad je imala samo 15 godina. Otac alkoholičar joj se rijetko javljao i Željka je morala kod udomitelja. To isto isprva nije bilo lako, no uspjela je i tu pobijediti sebe.

Vezana vijest

U želji da pomogne onima koji također rastu u udomiteljskim obiteljima bavi se volonterskim radom.

„Volontirala sam za SOS Dječje selo Hrvatska, udrugu Igra… Danas u okviru projekta Putokaz pišem svoj blog i doprinosim na taj način“, govori Željka.  

Putokazi su potrebni svim mladim ljudima, no posebno je teško onima koji su udomljeni. Željka je uspjela izaći iz tog sustava i postaviti se na noge, no to ne znači da joj i dalje ne treba potpora društva i to kako bi joj prestalo puhati kroz prozore i kroz novčanik. Ako već ne ove, možda onda iduće zime.

 

Preporučujemo ti još sadržaja

Reci što misliš!