Ostani doma
Novosti / Hrvatska

guverner hnb-a u direktu

Vujčić otkriva koliko je Hrvata za uvođenje eura, što će biti s kunama, ali i tumači: 'E, to je nefer praksa banaka, to ćemo spriječiti'

U RTL Direktu objašnjava da referendum nije potreban, da su ankete o popularnosti uvođenja eura porazne po protivnike, te što će biti s minusima...

Sedam kuna, 53 lipe. Po tom tečaju Hrvatska će ući u Eurozonu, za godinu i tri mjeseca. Već za 10 mjeseci cijene će u trgovinama biti i u kunama i u eurima.

I Zdravko Marić i Boris Vujčić i svi nas stalno uvjeravaju da ništa neće poskupjeti, i da neće biti zaokruživanja, i da će se svi držati etičkog kodeksa i fer cijena - ali iskreno, rijetki im stvarno vjeruju. 

Vezana vijest

Euro, kune

Vezana vijest

kuna, euro

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Od tri ključna čovjeka za uvođenje Eura, premijer i ministar financija su dvojica, a treći je večerašnji gost RTL Direkta, guverner HNB-a Boris Vujčić.

Zašto je ministar financija ovako tvrd oko nesnižavanja PDV-a, ne bi li se upravo uvođenje eura moglo iskoristiti za njegovo smanjenje?

O PDV-u morate pitati njega. Što se tiče inflacije, rekao bih da dobar dio inflacije dolazi stvarno od hrane pogotovo sada u ljeto dok je u prvoj polovici godine najvće dio inflacije došao od rasta cijena energije. U ovom trenutku otprilike pola rasta inflacije je energija i sada u ljeto praktički je hrana, povrće i voće, zbog djelomično vremenskih uvjeta, slabog uroda.

Vas nije strah rasta inflacije? U SAD-u je negdje oko 6 posto...

U SAD-u je viša stopa inflacije, međutim tamo je i ekonomija pregrijanija, imaju još uz to i snažne fiskalne stimuluse koji su jači od europskih i ne vidim da bi se u ovom trenutku takva stopa inflacije mogla dogoditi u Hrvatskoj, očekujemo da će na razini godine stopa inflacije biti 2,2 posto. To je u principu i cilj Europske središnje banke pa nas to ne bi u tom pogledu trebalo zabrinjavati. Problem je ako dođe do promjene očekivanja, rasta plaća, međutim to u ovom trenutku to ne vidimo. Značajni dio te inflacije dolazi iz toga što su tzv. lanci ponude u svijetu u ovom trenutku poremećeni. Korona je sve to poremetila, sad imate kontinente na kojima ima puno kontejnera, neke zemlje na kojima ih nemate. Imate situaciju da je još uvijek putni promet, avionski, na vrlo niskoj razini i sve ono što je sa putnicima letjelo u avionima, ne može letjeti...Onda su poduzeća formirala jako velike zalihe koje nikad nisu imale i koja logistički predstavljaju problem, recimo u autoindustriji imate pune parkinge automobila do kojih ne možete doći u ovom trenutku. Sve to treba proći neko vrijeme da se raščisti i da se ponovno vratimo u ono što smo imali 2019. godine, jedan dobar mehanizam i onda će cijene lagano početi padati. Ja bih rekao da se neće dogoditi u sljedećih 6-9 mjeseci.

Pogotovo rastu cijene stambenih nekretnina. Stambeni kvadrati nisu u inflacijskoj košarici?

Nisu. Ja sam zagovornik toga da moramo imati te cijene u košarici i ono što je Europska središnja banka, kamo mi sada idemo, napravila, i što će biti standard...da će se i te cijene početi uključivati u košaricu, međutim, to će tek biit kroz dvije, tri godine. U ovom trenutku imamo samo tzv. implicitne cijene kroz rente i one ne odražavaju to da su cijene nekretnina znatno porasle, a porasle su jer ima jako puno likvidnosti, jako puno novaca od kojih se jedan dio prelijeva u sektor nekretnina. Recimo, kamatne stope koje su na nula, li u zemljama oko nas u eurozoni su čak negativne na depozite građana - dio tih građana vadi novac iz banaka i nose i kupuju nekretnine što napuhuje cijene nekretnina. 

Nije vas strah da ćemo ući u eurozonu baš kada krene inflacija eura?

Ja ne bih rekao. Ja ne vidim to kao opasnost. Ne vidim tu inflaciju koju mjerimo preko potrošačke košarice kao srednjoročnu opasnost kad mi uđemo u eurozonu, međutim vidim rizike koji proizlaze iz ovih cijena koje vidimo u ovom trenutku na tržištu obveznica, nekretnina gdje se velik dio novca prelio pa i kriptovalute. Taj balon uvijek može puknuti, kao što znate tako nastaju financijske krize, ali on se može lagano ispuhati, cijene se mogu stabilizirati što će ovisiti o puno stvari, po meni je tu prvenstveno rizik. Ne ovih potrošačkih cijena.

Što bi po vama bio najbolji savjet građanima?

Budući da ja ne vidim neki veliki rizik od same inflacije, onda ne mislim da se od njega ne treba osiguravati ulažući u one vrste imovine kojima je cijena već sada previše.

Prvi siječnja 2023. najavljen je kao očekivani dan ulaska u eurozonu. Što bi moglo poremetiti to?

Nikad nije gotovo dok nije gotovo, kao što znamo, dok sudac ne odsvira kraj, a to ćemo znati tek iduće godine. Prema tome, do ljeta iduće godine nećemo moći biti sigurni da ulazimo u eurozonu. Ono što je u ovom trenutku najveći rizik je inflacija zato što je cilj za ulazak u eurozonu, daj maastrichtski kriterij, definiran kao prosječna stopa inflacije tri najbolje zemlje, s najboljim rezultatima…

To su?

… e to je pitanje…

Danska? Njemačka?

Ne. Nisu u ovom trenutku. Taj kriterij je pisan 1993. i tada su stope inflacije bile puno više i onda je to bila Njemačka. Danas najnižu stopu inflacije ima Grčka. Ona je imala čak u prvoj polovici ove godine deflaciju. I sad je pitanje samo što je to "best performing" u odnosu na ovaj kriterij, jer Europska komisija može zemlje koje odstupaju nekako isključiti iz ovog izračuna. I kad uzmete te tri  zemlje plus jedan i pol posto, onda dolazite do tog kriterija. 

Dobro, ali inflacija nije neka značajna opasnost.

U tom pogledu za nas to jest jedan rizičan faktor zato što su kamatne stope OK, tečaj je OK, nema procedure prekomjernog deficita, znači budžetski deficit neće biti problem i javni dug će nam opadati onoliko koliko treba.

Rekli ste da je ljeto iduće godine ključno, da ćemo tada definitivno znati. Je li ljeto onda to neko vrijeme kada će trgovci morati isticati dvostruke cijene na proizvodima u dućanima?

Tako je. Ako mi saznamo da ulazimo u sedmom mjesecu, početkom sedmog mjeseca, nakon sastanaka, onda bi se odmah nakon toga morale početi objavljivati cijene i u eurima i u kunama tako da ljudi imaju 5 mjeseci da se priviknu na cijene.

Kako komentirate referendum protiv uvođenja eura za koji se najavljuje uvođenje potpisa? Što bi značilo kad bi taj referendum kojim slučajem uspio?

Pa… Taj referendum kao prvo nije potreban zato jer smo imali već referendum o tome, kao što znamo, već su se ljudi izjasnili. Ne možemo dva puta ići za istu stvar na referendum. Druga stvar je da potpora u ovom trenutku u Hrvatskoj raste, znači, ona je sada na najvišim razinama otkad mjerimo za uvođenje eura. Imamo 61 posto ljudi koji su za, imamo, po našim anketama, samo 19 posto koji su stvarno protiv…

Kritičari uvođenja eura kažu da se sve više građana zadužuje u kunama, a vaš je argument do sada bio da smo mi visoko euroizirana zemlja.

To je istina. Oni se sve više zadužuju u kunama, upravo kao posljedica HNB. Što je dobro. Međutim, i dalje većina depozita i duga u eurima. Ako zbrojite dug kućanstava, poduzeća i države, on iznosi 140 posto BDP-a vezano uz eure ili u euru, što znači da 10 posto deprecijacije tečaja kune prema euru povećava dug svih sektora za 14 posto BDP-a. 

Znači, jednostavnije je s eurom.

Puno, puno jednostavnije. Znači, imate 50 ili 60 milijardi duga više…

Koliko je kuna, fizičkih, novčanica u opticaju?

Imate milijardu i sto milijuna kovanica i oko pola milijarde papirnatog novca. To je zahtjevna logistička operacija, to sve treba povući.

Kako će to izgledati? Odem u dućan, platim u kunama, kusur mi vraćaju u eurima?

Tako je. Do 1.1. je kuna, od 1.1. je ili kuna ili euro dva tjedna, nakon toga je samo euro, s tim da kad plaćate u ta dva tjedna, platite kunom, vrati vam se euro. A mi skupljamo sve kune.

I što onda s njima? Idu se negdje zapaliti?

Veći problem su kovanice. Već sam rekao, to je kao 120 tramvaja ZET-a. To moramo mi negdje pohraniti i čuvati, jer to je novac još tri godine, dokle god se mijenja. Dok god se mijenjaju, one su novac. Dogovorili smo s Hrvatskom vojskom…

Vi gradite negdje sef?

Gradit ćemo sef, ali istovremeno smo dogovorili s Hrvatskom vojskom. To je stvarno sve skupa logistički teško.

Moram vas pitati, skandal s prešutnim prekoračenjima HNB još uvijek nije riješio. Što se čeka?

Nema tu nekog velikog skandala.

Ima! 800.000 ljudi otkrilo da imaju neke kamate kojima se nisu nadali.

Znači, tu se radi o regulaciji za zaštitu potrošača, gdje imate konfliktne regulacije, kad pokušavate jako zaštititi potrošače. Jednom regulacijom, drugom, trećom, onda postanu konfliktne.

Dobro, banke su iskoristile tu rupu u regulaciji, to je njima prihod, mogu zaračunati veće kamate nego od dopuštenog prekoračenja.

Tako je.

E, pa to pitam, kako ste vi to dozvolili? Znali ste što se događa.

Da, znali smo 2020. kad smo proveli anketu. Dakle, banke su prevele ljude iz dopuštenog u prešutno prekoračenje. Zašto su to napravili? Između ostalog zbog toga što kada se uključio izračun naknada za vođenje tekućeg računa u izračun kamatne stope, dio ljudi bi izgubio uopće minus. Ne bi ga mogli imati zato što bi im naknada pojela kompletnu efektivnu kamatnu stopu, jer smo mi jedina zemlja koja je imala ograničenje s efektivnom kamatnom stopom na minus. Da su oni preveli samo dio ljudi, OK, mi bismo rekli fajn. Međutim, oni su na koncu preveli 95 posto. Koliki je financijski efekt toga? Oko 50 kuna godišnje po potrošaču.

Dobro. Ali pomnožite to sa 800.000, dobit ćemo, koliko, 40 milijuna kuna. Bankama nije niti to puno, ali ne nezgodno što mogu ukinuti to dopušteno prekoračenje. Toga su se ljudi uplašili. 

Tako je, to je ključno. To će se riješiti.

Kada? Ljudi se boje, banke su nekima već slale obavijesti.

Mi smo već slali prijedloge našeg rješenja Ministarstvu financija.

Zakon će to morati regulirati?

Pa, ja mislim da će to morati zakon regulirati. Tu ćemo morati riješiti niz stvari. Prvenstveno, nije to taj financijski efekt, nego je to da netko ne može, tko ima minus, pa mu ga ukida, reći neću ti dati 12 rata da otplatiš… Sad razgovaramo s Ministarstvom financija i to će se sigurno riješiti. 

Do kraja godine?

Pa, ja ne vidim razloga zašto se ne bi riješilo. Mi smo imali od 1000 prigovora potrošača, sedam na tu temu, niti jedan što netko plaća više. Pojavljuje vam se problem kad ga osjetite. Osjećalo se na dva načina, ili da su ljudi htjeli otplatiti minus u 12 rata, pa su skužili da ne mogu, pardon, shvatili da ne mogu, jer su bili prebačeni u prešutno prekoračenje, ili zbog toga da su došli dići kredit, pa im je netko rekao, gledajte, vaša kreditna sposobnost više nije tolika  zato jer imate odobren takav kredit. On je rekao, koji kredit… Pa to prešutno prekoračenje. E, to nije fer praksa banaka i to ćemo spriječiti.

Preporučujemo ti još sadržaja

Reci što misliš!