Ostani doma
Hrvatska / Predsjednički izbori 2019.

KOLUMNA IVE ANIĆA

Analiza predsjedničkih izbora: Donosi li sukob na desnici novog vođu ili raspad HDZ-a?

Analiza predsjedničkih izbora: Donosi li sukob na desnici novog vođu ili raspad HDZ-a?
Sanjin Strukić/PIXSELL, RTL

Miroslav Škoro se u sučeljavanju pred paljbom Katarine Peović ponio poput školarca

Prvi krug predsjedničkih izbora potvrdio nam je dvije bitne stvari. 

Poraz HDZ-a na europarlamentarnim izborima nije bio greška u koracima, sindrom "crnog labuda" i uzrok loše predizborne strategije, već se taj pad nastavlja i najjasnije je vidljiv u gubitku najvećih utvrda te stranke kao što su: Zadar, Vukovar, Dubrovnik pa ako hoćete i Split. Iako su ovi izbori personalizirani pa predstavljaju isključivo poraz predsjednice Kolinde Grabar–Kitarović koja očito nije sasvim shvatila poruku svojih birača, jad od 27 posto glasova realno je težak poraz stranke koja se percipira u javnosti kao njezina, tj. ona iz koje njezina politika proizlazi. 

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Utoliko su stvari alarmantnije što je tih 27 posto očekivani postotak stranačke mašinerije koja je zapravo spasila aktualnu predsjednicu od potpunog debakla, kao i činjenica da je Miroslav Škoro najvjerojatnije izgubio drugi krug u predsjedničkom sučeljavanju na kojem se poput školarca ponio pred paljbom Katarine Peović

Cirkus sa Stevom Culejem jasan je pokazatelj raskola u HDZ-u

Potkapacitirana "gaf-predsjednica" očito više nikom nije po volji, a sam Andrej Plenković očito ima većih briga od samog pada rejtinga predsjednice zbog otvorene pobune u svojim redovima koja bi mu mogla raskoliti stranku u ionako silaznom trendu. Cirkus sa Stevom Culejem jasan je pokazatelj unutarstranačkog raskola koji više nije usputni eksces pojedinaca, već se pokazuje kao jasan problem, a samo četrdesetak tisuća Škorinih glasova manje od Grabar-Kitarović ozbiljan su problem jer Miroslav Škoro jasno artikulira svoje namjere za parlamentarne izbore koje je najavio kao i okupljanje desnog centra oko sebe, biračkog tijela koje je baza HDZ-a. 

VEZANI ČLANCI

Sam Andrej Plenković nije ni skrivao nervozu jer se popriličnom brzinom Miroslav Škoro od problema i otvorenog suparnika HDZ-a pretvorio u "sukandidata" u prvom krugu, kako ga je odjednom krstila i sama predsjednica, što nam jasno govori u kojem će smjeru ići u drugom krugu - upravo na mobilizaciju Škorinih glasača, što je sam Škoro jasno odbio već u prvom obraćanju javnosti u samoj izbornoj noći. 

Raskol u HDZ-u pretvorio se u raskol na desnici

Raskol u HDZ-u između radikalno desnog i umjereno centrističkog pristupa tako se pretvorio u raskol na samoj desnici i podjelu među biračima koja, ma koliko se i predsjednica i premijer trudili, na koncu ne jamči i pobjedu u drugom krugu. Ako se ista i dogodi, i ako se taj dio "odmetnutog" biračkog tijela mobilizira oko predsjednice po sistemu biranja od većeg zla ono manje, i tada činjenično stanje ostaje, a ono je: sasvim jasan gubitak parlamentarnih izbora za HDZ koji će imati potpuni raspad unutar samih redova, što je počelo još u izbornoj noći s opskurnim Stevom Culejem.

Tko je Miroslav Škoro? Poduzetnik, pjevač, vinogradar, ali i političar

Ništa manje alarmantna nije ni činjenica da se oporba mobilizira na krilima sada već dvije uzastopne izborne pobjede, što predstavlja drugu veliku glavobolju Andreju Plenkoviću koji više nema prokušane mehanizme "zavadi pa vladaj" i dezorijentiranog protukandidata, već ozbiljan problem koalicije koja se sprema, a kojoj se nazire i glava i rep, iako ne i smisao, ali to je barem za sada potpuno druga priča.

Masovni pokret koji je desnici jamčio isključivo HDZ, kroz državu koja se pretvorila u ekstremnu i manje ekstremnu mogućnost, sada se pretvorio u neusmjerenu raznolikost na desnici kojoj se napokon profilira jasan i kontinuiran vođa. I nije čudo što Culej i njemu slični već uskaču u taj vlak koji za sada nema nekakav recept, ali ima svjesnost o procjenama mase kao i trendove u samoj Europi, primjerice u Poljskoj i Mađarskoj, u kojima desnica potpuno kontrolira parlament.

Narod kao cjelina, uz masovni egzodus i apstinenciju i na ovim izborima, na taj je način prevladan i nacionaliziranje države danas postaje tolerantnije nego ikada prije. Asimilacija centrističkih i desnih stranaka, struja i aktera tako je na svom začetku, nacija prestaje biti pravim narodom i postaje sve više "njihova nacija" koja se okreće prema idealu nacionalizma, istog onog kojeg po percepciji nacionalista sadašnja garnitura mlako i apatično artikulira, a iz koje će se nastojati izvući supstrat, supstancijalna jezgra oko koje će se graditi novi i znatno jači poredak. 

Miroslav Škoro svojim je stavovima potkrijepio taj naum, posebno svjetonazorskim stavovima na kojima će sasvim sigurno oko sebe okupiti bojovnike i jurišnike upravo one na kojima leži kontinuitet današnjeg HDZ-a. Možemo li govoriti čak i o možebitnom raspadu te stranke u dogledno vrijeme? Jasno da možemo, i sva je prilika kako je upravo ta unutarstranačka agonija potkrijepljena izbornim fijascima, osnovna glavobolja s kojom se Andrej Plenković nositi mora, što automatski predsjednički drugi krug čini sekundarnim, ako u ova dva tjedna ne proglasi primirje u stranci radi višeg cilja, koje će biti proglašeno do petog siječnja, a tada - što bude. 

Milanović bez ''lijevog krimena''

Druga bitna stvar koju smo naučili na ovim izborima zapravo i nije nikakva novost, a ona je da je ljevica, ona istinska, buntovna i radnička potpuno zamrla u Hrvata i iznosi otprilike, kako u kojem gradu i na kojim lokalnim izborima, manje od jedan i kusur posto. Što je tome tako možemo zasigurno pripisati izbornim "trijumfalistima" koji ovih dana uporno slave svoje dizanje iz mrtvih, a koji su sve lijeve ideje kroz svojih trideset godina aktivnog djelovanja zamijenili - liberalnim. 

Da je tome tako govori nam i sam Zoran Milanović koji se konačno i sasvim udobno u svojoj koži osjeća, prvi put bez "lijevog krimena" koji je morao nositi i kojeg se uza sve napore nikako u prošlosti nije mogao otresti. Katarina Peović kao pravo osvježenje na ljevici očekivano, bez stranačke mašinerije i bez jasna uporišta među samim biračima, napravila je što je mogla, a ostat će upamćena kao žena koja je "srušila" drugi krug Miroslavu Škori svojim baražnim napadom u sučeljavanju na koji ovaj nije imao odgovora. No, za parlamentarne izbore, a čvrsto vjerujem kako će naučiti iz grešaka, Katarina Peović mora jasnije artikulirati svoj izbor, tj. biračko tijelo, kojem se obraća. 

Naime, Katarini Peović, ali i samoj ljevici, mora postati jasno kako hrvatsko radništvo nisu samo radnici Đure Đakovića, već su danas njihov ekvivalent "plavim radničkim kutama" i ljudi koji postavljaju klima-uređaje, vozači i transportni radnici, djelatnici u telekomunikacijskim i ostalim tvrtkama, biciklisti koji razvoze pakete, konobari, kuhari, vodoinstalateri i informatičari. 

Katarina Peović

Današnji "radnik" više nije dio konglomerata i brodogradilišta, već je itekako obespravljen i u državnoj službi, a u privatnoj da i ne govorimo. Rad na terenu, mukotrpan i sustavan, uz gomilu volontera i mladih ljudi koji su spremni "ginuti" za socijalističku ideju kakvu zagovara Peović, jedini su spas za ljevicu u Hrvata, onu pravu i čistu, beskompromisnu, poštenu i nepodložnu osobnim interesima, uhljebništvu i strukturama, buntovnu i jedinu koja će organizirati prosvjede, paliti kontejnere i ulaziti u sukobe s vlašću. 

Peović može biti nova nada 

Katarina Peović može biti ta heroina, i ja joj to od srca želim, ali uz ogroman trud i odricanje, i što je jako bitno, odmak od liberalne ljevice koja se sprema na vlast, jer bi taj pakt s vragom u konačnici i potpuno zabio zadnji čavao u lijes svih lijevih ideala za koje se ona bori. Sama, na čistini, onako kako se hrabro suprotstavila svima u sučeljavanju, Katarina Peović uza svijest da je njezino biračko tijelo puno šire i puno kompleksnije nego li se na prvi pogled čini, može biti nova nada Hrvata, svih onih koji su otišli, ali i onih koji su ostali potpuno svjesni da od pobjede SDP-a do poraza HDZ-a, ili obrnuto, ostaju praktički na istom, bez ikakve nade u pošteniju i bolju Hrvatsku. 

Civilizirana Hrvatska protiv radikalno desne sasvim je izgledna budućnost koja nas očekuje u novoj godini ako sagledamo dvije bitne stvari koje nam je iznjedrila izborna noć za nama. Koalicije liberalnog i lijevog spektra i sukob na desnici koji će donijeti ili novog velikog vođu ili raspad samog HDZ-a, svijet je koji nas očekuje u novoj 2020. godini, koju bi mirne duše zlurado mogli krstiti godinom u kojoj će "gorjeti selo dok se baba češlja". O onoj koja se "češlja" i koja sve to najmanje razumije - neću trošiti riječi. Najgora opcija za Hrvate jest zajedništvo. Zajedništvo koje se priziva da u konačnici stvari ostanu iste, sve svinjarije zaboravljene i budućnost koja bi se time rezervirala za izabrane. Naša najbolja opcija su duboke i nepremostive podjele. Podjele na one koji bi da stvari ostanu iste, i na one koji drže da se stvari moraju radikalno mijenjati.

Podjele na one koji misle da je ova država njihov domoljubni bankomat,i na one koji u takvim licemjerima vide razlog za borbu. U konačnici, svi smo mi "samo mali korumpirani smradovi" kako reče moralni pobjednik ovih izbora, ali ne nužno ni desni smradovi, a bogami ni liberalno lijevi.

Ako ništa, barem ćemo napokon znati što smo, sasvim jasno i sasvim definirano.

Stavovi koji su izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora te ne odražavaju nužno stav redakcije portala Vijesti.hr

Preporučujemo ti još sadržaja

Reci što misliš!