Ostani doma
Novosti / Otvoreni uvodnik

Ivana Ćosić Pregrad za RTL.hr

Bojite se? Ne možete više trpjeti neizvjesnost? Ima jedna dobra vijest: Osjećaju to svi i imate vještine da to prevladate

Bojite se? Ne možete više trpjeti neizvjesnost? Ima jedna dobra vijest: Osjećaju to svi i imate vještine da to prevladate

U Otvorenom uvodniku RTL.hr-a osobe iz javnog života slobodno i otvoreno pišu o zbivanjima iz svojeg područja stručnosti.

Ivana Ćosić Pregrad, klinička psihologinja ispred Zagrebačkog psihološkog društva u Otvorenom uvodniku RTL.hr-a piše o utjecaju dugotrajne koronakrize na naše mentalno zdravlje, te o tome kako si pomoći u ovim teškim i čudnim vremenima.

U razdoblju pandemije virusa COVID-19 život se promijenio na puno načina i gotovo da nema osobe koja u većoj ili manjoj mjeri ne osjeća promjene. Dugotrajnost ove situacije poprima obilježja kroničnog stresa i većina nas osjeća zasićenost i iscrpljenost, pojačanu napetost , ljutnju kao i veliku frustraciju time da velik broj naših osnovnih potreba teško možemo zadovoljiti. Svjetska zdravstvena organizacija od početka pandemije upozorava na povećanje različitih rizičnih faktora i potrebu pojačane brige za mentalno zdravlje.

Istraživanje Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, provedeno tijekom proljetnog vala pandemije COVID -19, ukazalo je na narušeno mentalno zdravlje i doživljeni stres naših sugrađana. Trećina sudionika istraživanja je prijavila pogoršanje vlastitog mentalnog zdravlja povezano s pandemijom, a četvrtina da su pesimistični u pogledu budućnosti. Pogoršanje psihičkog stanja sudionika povezano je i s brigom o ekonomskim i društvenim posljedicama pandemije i osjećajem straha.

Vezana vijest

otvoreni uvodnik

"Svjetlo na kraju tunela"

Sad pak stižu optimistične vijesti vezane uz razvoj cjepiva, što mnogi vide kao "svjetlo na kraju tunela"  i nadu da će nam se vratiti u većoj mjeri život kakav poznajemo i kakav smo živjeli prije pojave virusa. Međutim, dok čekamo dolazak i primjenu cjepiva i dalje nastavljamo živjeti u stanju krize i neizvjesnosti, izloženi različitim stresorima koji su povezani uz globalni način suočavanja s krizom i dalje okruženi porukama opasnosti i nesigurnosti. Živimo u stalnoj neizvjesnosti vezano za odvijanje nastave i posla, promijenjenim radnim uvjetima gdje mnogi ljudi nemaju adekvatne uvjete za rad od kuće, pojačane zahtjeve za usklađivanjem radne i roditeljske/obiteljske uloge, opterećenim zdravstvenim sustavom, financijskim teškoćama i prijetnjom gubitka posla, osiromašenim socijalnim kontaktima i socijalnom podrškom te ograničenim mogućnostima razonode i zabave.

Obiteljski dom je u mnogim obiteljima postao mjesto gdje se odvijaju svi aspekti života, što dovodi i do nekih novih poteškoća i zahtjeva, moguće je i više sukoba i burnih emocionalnih reakcija. I takva situacija će trajati još neko vrijeme, sigurno duže nego bismo željeli. U tom kontekstu briga za mentalno zdravlje postaje od izrazite važnosti i jednako važna kao i briga za fizičko zdravlje. Nažalost, u Hrvatskoj se malo ulaže u planiranje i razvijanje strategija brige o mentalnom zdravlju, što možemo vidjeti i u obraćanjima Nacionalnog stožera i preporukama u kojima se rijetko spominju smjernice o čuvanju mentalnom zdravlju i brizi za sebe u vrijeme krize. 

Vezana vijest

Ines Lazarević Rukavina otvoreni uvodnik

Kako možemo bolje brinuti o sebi u ovim teškim i čudnim vremenima?

Živjeti u stalnoj neizvjesnosti i nesigurnosti, s porukama da je svijet opasno mjesto i da se trebamo čuvati drugih ljudi zaista je za većinu zahtjevno i iscrpljujuće iskustvo. Krizni događaji uvijek nas suočavaju s činjenicom da nemamo kontrolu u svojim rukama, da smo ranjivi, da se naš svijet može u trenutku preokrenuti. Reakcije na takve događaje su univerzalne i pogađaju većinu ljudi, a kako ćemo i koliko snažno odreagirati ovisi o osobinama samog događaja, našim individualnim osobinama i karakteristikama, prošlim iskustvima, podršci koju imamo ili nemamo. 

Istraživanja iz područja traumatske psihologije pokazuju da je većina ljudi tijekom svog odrastanja doživjela barem jedan težak i traumatski događaj, a mnogi i više njih. To je dobra vijest jer znači da smo do sada stekli određena znanja, vještine i kompetencije koje su nam osigurale da te događaje preživimo i da se suočimo s njima. Psihološka otpornost je termin kojim psiholozi opisuju sve one osobine i vještine koje posjedujemo i koje smo stekli, a koje nam pomažu da se spremnije i učinkovitije nosimo sa stresnim situacijama, da budemo psihološki dobro unatoč teškim uvjetima i iskustvima. 

Rezultati istraživanja Odsjeka za psihologiju u Zagrebu pokazali su da očuvanju mentalnog zdravlja i povećanju osjećaja dobrobiti pomažu ponašanja na koja možemo utjecati poput zadržavanja dnevne rutine, postizanja ravnoteže između poslovnih obaveza i slobodnih aktivnosti, redovita tjelovježba i ostale opuštajuće aktivnosti te dobri međuljudski odnosi, pogotovo s bliskim osobama. 

Vezana vijest

otvoreni uvodnik ivana kekin

Dok kriza traje, brinite o sebi

Oporavak nakon teških i kriznih događaja može započeti tek nakon što ugroza i prijetnja prođu i ponovo uspostavimo bazični osjećaj sigurnosti. Znamo da nas traumatski događaji i psihološke krize potiču da preispitamo svoje životne vrijednosti, presložimo prioritete u životu jer, nakon što nas protresu i uzdrmaju, postane nam jasnije što nam je zaista važno u životu, čemu težimo, što nas ispunjava. Takvi uvidi mogu rezultirati promjenama uvjerenja i stavova, a onda i promjenama ponašanja i životnih navika. 

Međutim, dok kriza traje, važno je usmjeriti se na sada i ovdje i činiti sve što je u našoj moći da brinemo o sebi i osnažujemo se. Tako umanjujemo potencijalnu štetu i preveniramo razvoj ozbiljnijih psihičkih smetnji. 

Ovo su normalne reakcije na neuobičajene i nenormalne okolnosti

Epidemija ima obilježja kriznog događaja koji definiramo kao potencijalno opasan, iznenadan i/ili rijedak događaj na koji većina ljudi reagira uznemirenošću. Prirodna reakcija na takve događaje  je preplavljenost osjećajima i mislima o svemu što se događa, pojačana napetost, zabrinutost, teškoće sa spavanjem, osjećaj umora i bezvoljnost, promjenjiva motivacija i smanjena učinkovitost, smetnje koncentracije, osjećaj iscrpljenosti i zasićenost.

Sve su to normalne reakcije na ovakve iznimne i nenormalne okolnosti u kojima živimo. Ova situacija nas čini iznimno ranjivima i važno je dopustiti si osjetiti sve svoje emocije koje se mogu mijenjati iz dana u dan. Već to što imenujemo svoje emocije i govorimo o stvarima koje ih potiču, pomaže da njima bolje ovladamo i da bolje doznamo što nam treba i pomaže da se suočimo s situacijom u kojoj jesmo. 

Emocije su korisne, pripremaju nas

Stresne situacije nose puno različitih emocija, često vrlo snažnih, a samim time oslobađa se i puno energije na jednom mjestu u uvjetima ograničenih mogućnosti kretanja i korištenja ranijih izvora podrške. To je zaista teško i donosi više frustracija i sukoba. Često o emocijama govorimo kao pozitivnim i negativnim, no to nije sasvim točno. Istina je da su neke od njih neugodne, poput straha, ljutnje, tjeskobe, a nekad su toliko snažne da je teško s njima izaći na kraj, no  emocije su nam korisne baš takve kakve jesu.

Emocije predstavljaju brze procjene osobnog značenja situacije, pripremaju nas na akciju i važan su dio našeg integriteta. One usmjeravanju naše ponašanje i nužne su nam za preživljavanje. Tako nam strah pomaže da se zaštitimo od opasnosti, a ljutnja nam daje energiju da savladamo prepreku kada su naš fizički integritet, potrebe i granice ugroženi. 

 

Tugujte za svojim gubicima

Od početka pandemije suočavamo se s nizom različitih gubitaka, od gubitka sigurnosti, predvidivosti poznatog "normalnog" načina života koju smo imali, financijskih gubitaka, propalih poslovnih i osobnih planova, gubitaka dragih ljudi, druženja na načine koji smo voljeli i koji su nam bili važni, neobilježenih velikih životnih događaja, ali i onih malih, naizgled nevažnih, i niz drugih gubitaka. Često čujem da mnogima najviše nedostaju zagrljaji. 

Proces tugovanja je neugodan i bolan proces i prirodno je da mu se opiremo, nastojimo ga izbjeći, međutim važno je dati prostora vlastitim gubicima i tugama, bez obzira koliko se one čine veliki ili mali, opravdani ili neopravdani. Oni su naši i nama važni. Završeni procesi tugovanja nam daju snagu da se nosimo sa stvarnošću u kojoj jesmo, pomažu da krenemo dalje i pronađemo nove načine kako zadovoljiti svoje potrebe u ovim okolnostima kakve jesu. 

Vezana vijest

otvoreni uvodnik pandemije

Potražite pomoć, to ne znači da ste slabi

Stresne situacije često nisu poticajne za učenje i velike promjene jer je naša energija usmjerena na prilagodbu i suočavanje s neugodnim stanjima i brigama. Upravo zato osjećamo više umora i iscrpljenosti iako nam se čini da imamo sporiji tempo. Podržite sebe smanjujući očekivanja od sebe, dopuštajući si pogreške. 

Ovo je situacija koja je svima nova i nepoznata i u kojoj se (pogotovo kada smo u nju "bačeni" bez adekvatne pripreme) događa učenje putem pokušaja i pogreške. Usmjerite se na one stvari i aspekte situacije nad kojima imate kontrolu i utjecaj jer na taj način smanjujemo osjećaj bespomoćnosti koji krize često pobude u nama. Njegovanje i održavanje odnosa s bliskim ljudima značajan je izvor podrške.

I na kraju, važno je znati da potražiti stručnu pomoć, kada osjećamo dane možemo  sami iznijeti se s teškoćama, nije znak slabosti nego zrelosti

 

Kontakti mjesta na kojima možete potražiti pomoć: 
Centar za krizna stanja               01 2376 470
Telefon za psihološku pomoć:   01 48 28 888
Hrabri telefon:   116 111 (linija za djecu)  ili 0800 0800 (linija za roditelje)

 

Preporučujemo ti još sadržaja

Reci što misliš!