Novosti / Svijet

PAKAO BETONA

Vrućina gradskog asfalta: Što Zagreb može naučiti od Beča, Pariza, Londona i Ljubljane?

Vrućina gradskog asfalta: Što Zagreb može naučiti od Beča, Pariza, Londona i Ljubljane?
Thinkstockphotos.com/Arhiva

Europske metropole provode niz mjera kako bi njihovi stanovnici i posjetitelji lakše podnijeli ljetne vrućine. Zagreb kuha

Urbano zelenilo nezamjenjivi je element gradskog krajobraza, a javno dostupna besplatna pitka voda je komunalni, javnozdravstveni i civilizacijski standard – znaju to dobro u Beču, u kojem je ovih dana postavljena tisućita javna česma s besplatnom pitkom vodom za građane i posjetitelje, a za ozelenjivanje fasada, sadnju drveća i proširenje zelenih površina te slične mjere gradskim je četvrtima ove godine na raspolaganju 2,3 milijuna eura.

Da urbana priroda doprinosi kvaliteti života u gradovima, svjesni su i u Parizu čija gradska vlast ulaže ogroman trud u pretvaranje toga grada u jednu od najzelenijih metropola svijeta. Prošloga mjeseca predstavljen je veliki projekt obnove jednog od najpopularnijeg dijelova grada - prolaza od popularnog pariškog trga Trocadéro do Eiffelovog tornja, koji će po završetku radova 2024. godine biti hortikulturno uređen i u potpunosti namijenjen pješacima.

Pariz je i još prije tri godine usvojio zakon koji potiče stanovnike da ozelenjavaju svoje terase, fasade i krovove te uređuju urbane vrtove pa tako svaki stanovnik Pariza može podnijeti zahtjev za obnovljivu trogodišnju dozvolu za pokretanje vlastitog urbanog vrtnog projekta, a Grad također na zahtjev osigurava opremu za sadnju koja uključuje zemlju, sadnice i sjemenje. Programom se želi potaknuti bioraznolikost, zadovoljiti potrebe za zelenim površinama, ublažiti staklenički efekt i klimatske promjene, poboljšati kakvoću zraka te toplinsku i akustičnu udobnost zgrada.

I u ‘’gradu svjetla’’ neprestano raste broj javnih česmi s pitkom vodom, a osim što služe konzumaciji na javnim površinama, plan je da se njima osvježava zrak i snižava sve više ljetne temperature te da se smanji upotrebu plastičnih boca.

I Rim se može pohvaliti impresivnom brojkom od gotovo 250 fontana. Pri toj riječi teško se ne sjetiti Zagreba, ali razlika između talijanske i zagrebačke metropole (jedna od mnogih razlika) jest ta što se pored svake rimske fontane nalazi po jedna česma kako bi se voda mogla i okusiti, a ne samo gledati.

London je prošle godine dobio 20 novih česmi, a ove će godine gradska vlast uvesti još 100 novih česmi s obzirom na to da su se pokazale kao izuzetno korisne, odnosno kao potreba, komunalni i javnozdravstveni standard. Zagreb za to vrijeme dobiva jednu po jednu česmu i to zahvaljujući gotovo u potpunosti upravo platformi 1POSTOZAGRAD. 

Na njihovu je inicijativu Grad postavio 20-ak novih punktova za besplatnu pitku vodu i time započeo provedbu njihova prijedloga nove mreže javnih česmi za grad. Ključna je karika Manduševac, ističu u platformi, kojemu treba vratiti njegovu stoljetnu funkciju kao mjestu s mogućnošću konzumacije besplatne pitke vode. Grad za taj prijedlog zasad u potpunosti ne iskazuje razumijevanje, ali platforma nastavlja borbu za pitku vodu na autentičnoj lokaciji koja je višestruko bitna za Zagreb.

Za sve koji se i dalje pitaju zašto termin 'česma', valja objasniti da je poznato kako se u zagrebačkom govoru punktove s besplatnom pitkom vodom u javnom prostoru najčešće naziva pumpama ili pipama. Međutim, iako je svaka pumpa česma, nije svaka česma pumpa i pipa je tek dio elementa česme. Termin 'česma' nije lokalno posebno uvriježen iako se radi o najpreciznijem izrazu koji je i dio standardnog jezika, a izvorno je turcizam - baš kao i riječi sapun, bubreg ili čarapa.

U susjedstvu nam je i Ljubljana gdje je upravo tamošnja izgradnja mreže javnih česmi doprinijela izgradnji svijesti o važnosti vode što je rezultiralo činjenicom da je Slovenija prije nekoliko godina postala prva zemlja na svijetu koja je vodu stavila u Ustav.

Svakako treba podsjetiti i da je Europska komisija prošle godine predložila izmjenu pravila o kvaliteti vode za piće kojima se od država članica traži poboljšanje pristupa pitkoj vodi za sve građane i građanke. Između ostalog, to znači i da bi im se trebalo osigurati da vodu iz slavine mogu popiti i na gradskim ulicama i u javnim zgradama, kao i da se u restoranima i drugim ugostiteljskim objektima potiče konzumaciju vode iz slavine.

U Beču su sve česme ravnomjerno raspoređene diljem grada te ih se može pronaći u parkovima i na stanicama javnog prijevoza i tržnicama, dječjim i sportskim igralištima te na zelenim površinama rezerviranim za pse.

Dio njih datira još iz doba Habsburške monarhije, a ostatak je nov, moderan i mobilan što omogućuje njihov razmještaj na druge gradske lokacije ovisno o potrebi. U povijest seže i kultura ispijanja vode u Londonu gdje su fontane s pitkom vodom bile uobičajene još u viktorijansko doba.

Posebnost novih bečkih česmi leži i u činjenici da neke pritiskom na gumb raspršuju vodenu maglicu koja isparava i upija toplinu iz okoliša čime se snižava temperatura zraka. Fontane i vodena igrališta za djecu koja se nalaze u više gradskih četvrti također pridonose snižavanju temperature zraka i osiguravaju ugodnu mikroklimu.

Zagreb, koji leži na prirodnim izvorima i tokovima pitke vode, a na čemu bi se moglo i graditi kampanju brendiranja Zagreba kao zdravog grada, suprotno svojoj tradiciji ima izrazito nisku kulturu dostupnosti besplatne pitke vode u javnom prostoru, čime se u pitanje dovodi i njegova održivost.

Naime, ''priča o vodi u Zagrebu zahvaća i bitno šire od one koja je za piće s obzirom na to da su vodotoci presudno utjecali i na urbanizam grada. Mnoge ulice formirane su na trasama nekadašnjih potoka. Potoci općenito premrežuju prostor između Medvednice i Save, a rijetki su ostali otvoreni i danas čine izuzetno važni dio gradske zelene infrastrukture, no odnos prema njima nije takav. Te bi koridore svakako trebalo sačuvati kao zelene oaze i dodatno aktivirati kao javne prostore'', za Vijesti.hr je objasnio Saša Šimpraga, analitičar prostora te osnivač i voditelj platforme 1POSTOZAGRAD.

''Potok Črnomerec je jedan takav primjer koji u gotovo neprekinutom otvorenom toku povezuje Medvednicu sa Savom i nudi ugodnu šetnicu koja, međutim, nema ni najosnovniju komunalnu opremu. Građanske incijative poput one Spasimo potok Črnomerec, svakako imaju razvijen senzibilitet i doprinose razvoju svijesti ne samo za potok, već i sve ono što on znači i može biti za grad'', napominje Šimpraga.

Osim pitke vode preduvjet za zdrav, ugodan i lijep život ljudi u gradu je drveće, naime, urbano zelenilo je jedini prirodni, živi element, urbane strukture i nipošto ga ne smijemo zanemariti, ugroziti i 'žrtvovati', često upozorava struka. Zagreb i na tom polju ima još jako puno posla jer čini se da u ovoj metropoli drveće baš i nema sreće - dovoljno je sjetiti se jedva spašenih stabala u Gajevoj ulici ili nekadašnjih drvoreda u Masarykovoj i Medvedgradskoj ulici, koji nisu bili te sreće, baš kao niti magnolija na Trgu žrtava fažizma.

Krošnje drveća i grmlja, osim što stvaraju sjenu, apsorbiraju dio sunčeve radijacije i putem evapotranspiracije (disanja i isparavanja) povećavaju relativnu vlažnost zraka i snižavaju temperaturu zraka. Zelenilo apsorbira CO2 i oslobađa kisik te filtrira štetne plinove i zadržava čestice prašine. Također, zelenilo smanjuje snagu vjetra i snižava nivo buke te pozitivno utječe na bioraznolikost vrsta, kao stanište urbanom biljnom i životinjskom svijetu i slično.

Beč u sljedećih nekoliko godina planira izgradnju 13 hektara novih parkova te ozelenjavanje 150 gradskih fasada kako bi se smanjilo takozvani efekt urbanih toplinskih otoka koji može uzrokovati razlike u temperaturi između središta grada i okoline i do 12 stupnjeva. Pritom treba reći i da mjere zaštite klime u Beču imaju i pozitivan ekonomski učinak. Ostvaren je investicijski volumen od 44 milijarde eura te novostvorena vrijednost u iznosu od 41,6 milijardi eura uz istovremeno otvaranje 52.000 novih radnih mjesta godišnje.

Beč započinje i pilot-projekt u ulici Zieglergasse koja bi trebala postati prva ulica s mogućnošću regulacije temperature zraka. Planira se rekonstrukcija ulice, ozelenjivanje površina, instalacija sustava za hlađenje i ovlaživanje zraka te postavljanje zdenaca za pitku vodu. Također, austrijska metropola se već godinama zalaže i za zaštitu pčela od štetnog utjecaja neonikotinoida koji spadaju u generaciju novih insekticida i predstavljaju veliku opasnost za ove marljive kukce, koji su neophodni i za naše preživljavanje. Sve to moguće je jer gradske vlasti razumiju održivi razvoj i javni prostor, a djeca i mladi o razvrstavanju otpada, recikliranju i zaštiti okoliša uče od malih nogu na "ulicama za igru" grada koji doista jest po mjeri čovjeka.

Izdvojeno

Vezani članci

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i putem mobilne aplikacije te na našoj Facebook stranici Vijesti.hr!

Reci što misliš!